Zabava

“Otac je tražio pare za mene” Zorica Brunclik o djetinjstvu, porodici, siromaštvu

Zorica Brunclik nedavno je dobila najprestižniju esnafsku nagradu – Savez estradno-muzičkih umjetnika Srbije proglasio ju je nacionalnim umjetnikom.

“Otac je tražio pare za mene” Zorica Brunclik o djetinjstvu, porodici, siromaštvu
FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ/RAS SRBIJA

Najtiražnija jugoslovenska pjevačica ima bogatu biografiju, a neka od sjećanja otkrila je u emisiji „Pečat u vremenu”, piše Blic.

Kako je izgledalo tvoje djetinjstvo?

– Mislim da će moja djeca da se naježe, „Opet ćeš, mama, da kažeš kako si dijelila jedno jaje sa braćom”. Moj pokojni brat, koji je umro prije dvije godine, znao je to jaje da spremi da bude veliko i nije mi dao da vidim kako on to sprema, moje jaje je bilo ukusnije, ali je bilo malo. On je dodavao brašno i onda to bude palačinka i on stavi to ispred nas dvoje i gledamo se u oči ko će manje da pojede. Mi se najedemo hleba, a ona palačinka čeka jer je ne pojedemo zato što ja hoću da ostane njemu, a on meni. Danas je blam da si potekao iz siromašne porodice, ti se rađaš odmah sa parama za operacije.

Kakav ti je bio otac?

– Otac mi je iz porodice koja je plave krvi, ali oca nisam viđala jer sam bila kod majke i kod njegove tetke u Beogradu. Moja pokojna nana mu da pare kada dođe penzija i on časkom potroši te pare, onda me povede kod mame u Smederevo. Jedino sam mu zahvalna što nije bio lopov, što nikoga nije ubio, inače je bio vagabund. Imao je nas četvoro, ali on je samo pikirao mene, da ga izdržavam, bila sam izvor njegovih prihoda za život. U djetinjstvu sam svega bila željna, kao i moja braća, ali sam najviše htjela da budem u Beogradu jer je tu bilo svega, živjela sam kao princeza, ali tata nije htio da me ostavi tu, on je tražio pare od njih za mene i oni su mu rekli da me uzme i da me vodi kući, tako da sam ja tu služila za potkusurivanje, mene su htjeli, brata nisu. Najviše vremena sam provela kod nane i kod mame, mama me je htjela, ali tu nismo imali ničega, a ona se mučila i radila kao crv u ciglani, u kojoj je život ostavila.

FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ/RAS SRBIJA

Tvoja majka je igrala noć pred tvoje rođenje?

– Pitala sam je zašto je išla na igranku sa tolikim stomakom, a ona mi je rekla: „Pa da vidim kako narod igra, a znala sam da je tu kraj da gledam igranku”. Ja sam se rodila sljedećeg dana u sedam ujutru, sačekala sam da prođe igranka.

Kako si odlučila da postaneš pjevačica?

– Željela sam da pjevam da bi me svi slušali, da budem uvažena, da ne budem u toj nemaštini, da moja kuća bude nešto o čemu se priča, a ne samo siromaštvo. Mama je imala prijateljicu Dragicu, koja je imala para. Oni su klali svinju i krenu kroz ulicu da pitaju da li će neko nešto da kupi. Zlata se javila da hoće da kupi slaninu da bi istopila mast za čvarke, jer je ulje bilo luksuz. Zasječe mami slaninu, tu bude kilo mesa, a ona joj to plati poslije od plate. Mama kada dođe kući, skine to meso i isprži ga, to nam je slavlje u kući. Mama poslije ode kod nje i kaže joj: „Dragice, da ti platim onu slaninu i meso”, a Dragica nije htjela ni da čuje. Međutim, moja mama joj je rekla: „Meni milostinja ne treba, ako hoćeš, pozovi na ručak moju porodicu, pa nam iznesi cijelo prase, ali me ponižavati nećeš”.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu