Transplantacija bubrega veliki je problem u Britaniji. “Dejli mejl” piše da je na listi čekanja 5.000 ljudi, a da u prosjeku umre jedan pacijent dnevno ne dočekajući potreban organ.
Bubreg se u prosjeku čeka tri godine, a samo u Britaniji više od tri miliona ljudi boluje od bolesti tog organa. Ljekari kažu da uprkos pokušajima da zaustave sve učestaliju praksu ilegalne kupovine bubrega, mnogi pacijenti to vide kao jedinu opciju.
“Nijedan bubreg ne može da se proda bez mene”
“Dejli mejl” pronašao je jednog od trgovaca organima. Njegovo ime je Prem Bajgai, živi u Nepalu, a tokom posljednje dvije godine, pet Britanaca preko njega uspjelo je da kupi potreban organ.
Bajgai je od 2013. do 2016. godine robijao zbog trgovine organima, nakon što je otkriveno da je uspio da organizuje čitavu mrežu korumpiranih ljekara, zvaničnika, advokata… Novinari britanskog lista, glumeći rođake pacijenta zainteresovanog za bubreg, sa njim su pregovarali u njegovoj kuću u nepalskoj prestonici Katmandu, piše Blic.
Niko u ovoj zemlji ne može da kupi organ bez mene. Mogu da ti pokažem 2.000 donora. Donori nisu problem. Ja sam glavni – rekao je ne znajući da razgovara sa novinarima, a zatim dodao da on zapravo “spasava živote”.
Na drugi sastanak doveo je i dva potencijalna donora, ali kako je naglasio “on je taj koji će o svemu odlučiti”, dok je novinarima bilo zabranjeno da komuniciraju sa njima.
Inside the illegal organ trafficking network where Briton buy kidneys #humantrafficking https://t.co/0LInlrZnRy
Binija DhitalGoperma (@BinijaDhital) January 21, 2019
Donori su uglavnom iz najsiromašnijih dijelova Napala, zbog čega i pristaju na ovako surovu praksu. Bajgai im objašnjava da šest dana nakon operacije mogu da idu kući, a “deset dana kasnije će trčati okolo”.
Jedna od taktika kojom ih ubjeđuje je i sljedeća: “Imam pet prstiju. Ako odsječem jedan, da li to znači da više ne mogu da koristim svoju ruku? To je ono što se dešava donorima. Odsječeš prst, i poslije nekog vremena, navikneš se na to”.
Maštao da bude pop zvijezda
Ljude koji doniraju bubrege bijedno plaća – ako ih uopšte i plati. Od sume koju uzima, (oko 30.000 funti po prodatom bubregu, s tim da za žene košta 6.000 više) donorima plaća tek oko 1.000 (u boljem slučaju), ali najčešće ne više od 200 funti.
Iako ih ubjeđuje da će sve biti u redu, mnogi donori imaju ozbiljne posljedice operacija koje se uglavnom vrše na privatnim klinkama u Indiji, gdje Bajgai “ima dobre veze”.
Zabilježen je slučaj jednog 16-godišnjaka koji je maštao da će prodajom burega moći da finasira karijeru pop-zvijezde. Njegovo ime je Niroz Sunar, a Bajgai mu je obećao 1.000 funti, što bi bilo dovoljno da snimi spot i pokrene karijeru. Umjesto toga, dječak je dobio 200 funti, a zbog manjka njege nakon operacije, dobio je ozbiljne komplikacije zbog kojih je završio u invalidskim kolicima.
Nepal nije jedina zemlja u kojoj Britanci pokušavaju da kupe bubreg. Iz istog razloga često odlaze i u Pakistan.
Jedan od njih, Asif Kohan, imao je probleme sa bubrezima od četvrte godine. U Bitaniji je već imao jednu transplantaciju, ali i taj bubreg je otkazao. Prema riječima njegove sestre, otišao je u Pakistan nakon što je jedan član njegove porodice na isti način nabavio bubreg. Tokom operacije u Pakistanu zaražen je hepatisom C, a 2013. godine umro je u bolnici u Britaniji u 36. godini života nakon komplikacija izazvanih penumonijom.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu