Međutim, ovdje bi prije trebalo raspraviti o nečemu drugom. Na stranu to što su plate u javnom sektoru smanjene i zamrznute zbog svjetske krize prije nekoliko godina, činjenica je da Vlada RS unazad nekoliko godina izašla u susret sa nekoliko značajnih stimulativnih i rasterećujućih zakona. Niskoakumulativnoj grani, tekstilu, koži i obući gotovo da i ne traže da plaćaju doprinose, bruto naknada za porodilje postaje obaveza države umesto poslodavca, određeni su podsticaji za one koji povećaju plate radnicima…
Godinama su trubili poslodvaci da mlada radna snaga neće ni da čuje za rad u privatnim kompanijama jer su plate u javnom sektoru primamljive. Međutim, i nakon nekoliko stimulativnih mjera, plate u privredi jesu rasle, ali nedovoljno i dalje ogroman broj radnika prima ispodprosječne plate i dio zarade dobije na ruke. Gotovo polovina zapsolenih ima platu samo do 600 KM.
I dalje radnici rade na crno, bez ikakvog traga o angažmanu i sa minimalnim naknadama. I dalje kod nekih „gazda“ radnici imaju obavezu da vraćaju dio plate „gazdi“.
Zakon o radu na snazi je gotovo četiri godine i za to vrijeme nije ispregovaran opšti kolektivni ugovor, čak je Vlada RS pristala da se ne oporezuje isplata regresa, ali ni to nije bilo dovoljno. Evo, i nakon gotovo dva mjeseca od poziva sindikalaca na pregovore o posebnim kolektivnim ugovorima poslodavci se ne odazivaju.
Zašto? Pa, možda zato što se sada plate određuju samo na osnovu pravilnika svake firme. Kada inspekcija dođe u kontrolu može samo da konstatuje da je u skladu sa propisima.
Dakle, razumljivo je ogorčenje poslodavaca zbog najavljenih povišica budžetlijama, ali samo onih poslodavaca koji poštuju zakone i koji radnike tretiraju kao radnike, a ne robove.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu