Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

Otrovi koje jedemo

Kolumne
Autor:

Foto: Srpskainfo/RAS Srbija

Koliko smeća od hrane pojedemo svaki dan, teško da nam iko može reći. Svjetski trendovi u industriji hrane su takvi da samo što je još nisu počeli štampati na 3D štampačima. Ta hrana puna aditiva, konzervansa, pesticida, otpadaka, te genetski modifikovana, dolazi i do nas, a jedu je i djeca. Teško da se to može izbjeći, uprkos kontrolama i analizama. Naši kapaciteti da uvezemo svjetski otpad su, nažalost, mnogo veći od onih da taj uvoz spriječimo. Nastojati da u takvim uslovima na sto stavite što zdraviju i prirodnije proizvedenu hranu, mukotrpan je posao.

Nabavka mesa je klasičan primjer. Više nije nikakva tajna da su kod nas nalazili i po 20 godina staro meso, a da se u marketima nudi uglavnom meso iz uvoza. Sreće ima onaj ko može da nabavi meso sa sela, pa bar zna da je svježe.

Ni oni koji odluče da sami uzgajaju voće i povrće, ne mogu biti 100 odsto sigurni da jedu zdravu hranu ako, recimo, moraju da kupe sjeme, kojem teško da mogu znati porijeklo i kvalitet. Ali bar mogu da znaju da nisu te plodove prskali i da su tako iole zdraviji od onih koje bi kupili u najbližoj prodavnici.

Činjenica da je BiH mala zemlja, tako je i prokletstvo, i blagoslov. Sa jedne strane je laka meta i oaza svjetskih trgovaca za uvaljivanje škart hrane. Sa druge strane, jedna je od rijetkih oaza gdje domaćinstva još mogu nešto da proizvedu sama, pa da bar u tome imaju neku utjehu i sigurnost.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO