Društvo

OVA DJEVOJČICA IMA SAMO JEDNU ŽELJU O maloj Rei mediji pišu gotovo od kad je rođena (FOTO)

Punih sedam godina se piše o jednoj osmogodišnjoj djevojčici, koja ni kriva ni dužna, zbog specifičnosti pravosuđa i dva državna sistema, još nema formalnog staratelja, regulisan način viđanja sa drugim roditeljem i alimentaciju.

OVA DJEVOJČICA IMA SAMO JEDNU ŽELJU O maloj Rei mediji pišu gotovo od kad je rođena (FOTO)
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Pogađate, riječ je o Rei Matijević, kćerki hrvatskog državljanina Roberta i Ljižanke Nataše Đorđević koja je, kao žrtva porodičnog nasilja, dok joj je kćerka još bila beba, iz zagrebačke Sigurne kuće došla u roditeljski dom u Srbiji, piše Blic.rs.

Još 2012. godine počela je Natašina borba da zadrži Reu, kada je sud u Ljigu, postupajući po Matijevićevoj tužbi za otmicu djeteta, najpre presudio u njegovu korist. Pet godina kasnije, kada je djevojčica već krenula u prvi razred, sud je donio pravosnažnu presudu da Rea ipak ostane sa majkom, zahvaljujući vještačenju Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu i njegovom zaključku “da bi svako nasilno izmještanje djeteta proizvelo traumu, jer predstavlja raskidanje emocionalnih i socijalnih veza sa sredinom u kojoj živi”.

Od tada, imamo svoj dan i sutradan i dan poslije toga i plan za narednih šest mjeseci, a do tada, punih pet godina, živjele smo sa mislima da nam je ovo možda posljednje veče, da će nam možda policija već tokom noći zakucati na vrata i odvesti je. Rea je danas odličan đak, jako zrela za svoje godine i praktično predvodnik svoje generacije, jer je veoma ozbiljna, odgovorna i precizna, uživajući i u školi i u djetinjstvu sa svojim vršnjacima i dvorištem naše kuće punim životinja koje obožava – priča Nataša Đorđević za “Blic”.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

U drugom razredu, koji Rea sad pohađa, mališani intezivno pišu zadatke vezane za roditelje i porodicu.

– I onda dolazimo do onoga što je potpuno prirodno za svako dijete iz porodica sa neusklađenim odnosima, a to je njeno maštanje, što joj je i novogodišnja želja, da joj se roditelji pomire. Ne u smislu zajedničkog života, nego jednog potpuno normalnog odnosa i mira – dodaje Nataša.

Na regulisanje odnosa, međutim, Rea će morati da još čeka, jer se na suđenje u Zagrebu, koje konačno treba da utvrdi ko je njen staratelj, kako će se regulisati viđanje sa drugim roditeljem i ko će plaćati alimentaciju, još čeka. S druge strane, u Srbiji je Nataši već presuđeno za “otmicu djeteta”, kako je formulisano u presudi, iako se taj proces ticao neizvršavanja privremene mjere hrvatskog suda da, nakon dolaska u Ljig, ima obavezu tri puta sedmično da vodi dijete kod oca, mada je to prije sedam godina bilo realno neizvodljivo pošto je Rea bila beba i nije imala pasoš. Zbog uslovne kazne od godinu dana koja joj je za to dijelo izrečena i koja je nedavno istekla, Nataša je izgubila posao predavača fizičkog vaspitanja u ljiškoj školi, a da ni prvu platu nije primila.

Poslije svega što se dešavalo, Nataša kaže da prema bivšem suprugu nema nikakvog jeda jer se sve vrijeme, kako objašnjava, rukovodila time “da se iščupala, da je živa i da će se boriti za svoje dijete”.

– Nekada, nažalost, ni pravosuđe ne može sve da riješi, kao što je to naš primer, jer je komplikovalo slučaj i guralo Roberta i mene u klinč, tako da je Rea i dalje “predmet” u sudskim spisima – zaključuje Nataša Đorđević.

Otac viđa kćerku u Centru za socijalni rad

– Robert kćerku i dalje viđa u Centru za socijalni rad uz moje prisustvo jer Centar smatra da treba da bude tako. Posljednji put ju je posjetio na Badnji dan po gregorijanskom kalendaru, prije toga u oktobru, a prije toga u julu. Kad god poželi, to može da bude češće i smatram da treba da bude češće, jer je Rea već velika, ima svijest i o sebi i o našem odnosu – smatra devojčicina majka.

(Blic.rs)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije