Društvo

“OVDJE JE UMRLA LJUDSKA SAVJEST” Život djece u ovom SRPSKOM SELU na Kosmetu je PRAVI PAKAO (FOTO)

Srpsko selo Bosce, udaljeno od centra Kosovske Kamenice oko pet kilometara, pravi je pakao – buve i vaške caruju, nema vode za piće, a ni za kupanje, dok su mnogim porodicama prisutna psihička oboljenja. Ima i mnogo djece sa poteškoćama u razvoju.

“OVDJE JE UMRLA LJUDSKA SAVJEST” Život djece u ovom SRPSKOM SELU na Kosmetu je PRAVI PAKAO (FOTO)
FOTO: SRNA

Ovi Srbi su do 1999. godine živjeli u selu Firićeje, oslonjenom na Ajkobilu, šumsko područje uz administartivnu liniju Kosova i centralne Srbije u rejonu Kosovska Kamenica-Medveđa.

Pred naletom albanskih kriminalaca ostavili su svoja, kako kažu, zlata vrijedna domaćinstva i spas potražili u susjednom selu Bosce, gdje im je Vlada Srbije izgradila deset kuća prosječne površine od oko 80 metara kvadratnih.

Uselili su se 2003. godine, ali od tada počinju njihove muke, koje su, kako kaže Nataša Stojanović, majka sedmoro djece, teže od progona.

Ovo nije život, ovde je umrla savest ljudi, posebno onih koji rade u socijalnim ustanovama i opštini – ističe ona.

Natašina istoimena dvogodišnja kćerka oboljela je od dječije paralize.

Mala Nataša, kao i njene starije sestre Jelena (16), Ana, Maja, Ivana, Milica i Kristina, rođena je zdrava, ali je zbog krajnje nehumanih i nehigijenskih uslova dobila epileptične napade koji su prerasli u hroničnu dječiju paralizu.

– Moje kćerke, kao i ostalih 18 mališana u ovih deset kuća plaćaju cijenu nemaštine i gladi . navodi Nataša i kaže da djeca imaju vaške, a kreveti su puni buva.

Obraćala se Centru za socijalni rad, ljudima u zdravstvu i odgovornim u opštini da priteknu u pomoć njoj i drugim porodicama, ali su svi do jednog, kako tvrdi, okretali glave i napadali je što rađa.

“Ko te tera da rađaš sirotinju?”, poruka je koju Nataša stalno sluša.

Natašina komšinica Sunčica Dićić, majka sedmoro djece, kaže da za prljavštinu, vaške i buve koje su spopale djecu – nema opravdanja.

Foto: Srna
Foto: Srna

Razlog bolesti je činjenica da – nemaju vodu, a komšije iz Donje mahale im ne daju da vodu za piće uzimaju sa izvora ili bunara.

– Uzalud su nam gradili kupatila i dopremili mašine za pranje kad ni jedna od nas, od dana useljenja, nije u mašini oprala veš niti je mogla dijete okupati vodom zagrejanom u bojleru”, priča ona.

Majke iz novog naselja, koje su susjedi prozvali Štimlje, aludirajući na psihijatrijsku kliniku u tom mjestu, djeci kuvaju ručak na vodi zahvaćenoj na potoku, u koji se često slivaju fekalije iz susjednih štala.

Stanarima je neophodan bunar kako bi djeca imala vodu za piće.

Miroslav Dićić, otac hendikepirane kćerke koja ima 26 godina, tvrdi da će, ukoliko se ubrzo ne riješi problem vode za piće, ovo naselje postati izvor zaraze, a djeci biti zabranjen ulazak u obližnju školu.

– Svjesni smo da smrdimo, da smo postali pokretni izvori zaraze, ali šta da radimo kad nam je suđeno da prosto nestanemo, iako se mnogi na naš račun bogate –  kaže Dićić rezignirano.

Činjenica da je naselje postalo leglo zaraze i bolesti nije smetala lopovima da Stojanovićima i Dićićima ukradu po jednu kravu sa teladima i djecu im ostave bez kapi mlijeka.

– U crno su nas zavili jer smo taman pomislili da ćemo se kako-tako iščupati iz bijede – priznaje Miroslav.

U srpskoj opštini Kosovska Kamenica kažu da znaju za problem vode, kao i sve veće obolijevanje Srba u novom naselju od zaraznih i drugih bolesti.

– Nastojimo da riješimo njihove probleme, ali u to naselje moraju da uđu socijalni radnici i da, u skladu sa svojim ovlaštenjima, preduzmu mjere za stavljanje djece pod nadzor jer roditelji nisu sposobni da se staraju o njima – tvrde iz opštine.

Međutim, u Centru za socijalni rad navode da njihove službe nemaju ovlaštenja da donesu rješenja o izmještanju djece i stavljanju pod nadzor organa za starateljstvo.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije