Ovaj višemilionski grad, prestonica centralne kineske provincije Hubei, označen je kao prvo žarište iz koga se u svijet prenio smrtonosni Covid 19. Slike Vuhana poslije izolacije prenosi Nikola U., profesor u jednoj školi u ovom gradu i jedini Srbin koji je tamo ostao nakon proglašenja epidemije, pišu Novosti.
Ovo što sada gledam kao da nije stvarno. Kao da je san. Neki film. Možete li da zamislite grad koji je dva i po mjeseca bio u potpunoj tišini, bez ljudi na ulicama, a odjednom počne da vri, postane mravinjak. Čudesne su slike, iako su lijepe, biće mi potrebno vremena da se i na njih naviknem- priča Nikola.
Mladi Nikola, suočen sa neizvjesnošću i potresnim slikama umiranja, vjerovao je da je izolacija jedini spas od gotovo sigurne smrti. Hrabrila ga je pomisao na roditelje, na sestru. I, izdržao je.
– Zadivljen sam mojim Kinezima. Kako su oni podnijeli sve ove mjere, sve dane izolacije. Njima je to, kao, potpuno normalno. Meni, priznajem, nimalo nije bilo lako. Sad dok gledam koliko su srećni i kako tu sreću pokazuju, vidim koliko cijene slobodu poslije proživljenih dana izolacije. Oni, sada, slave život. Niko kao Kinezi, čini mi se, ne umiju da ga slave. Spektakl koji su priredili, poslije ukidanja mjera izolacije i otvaranja grada, zaista je oda životu – kaže ovaj tridesettrogodišnjak.
Slike koje prenosi Nikola, iz sata u sat sve su življe. Krenuo je drumski i željeznički saobraćaj. Otvoren je aerodrom, poletjeli su i prvi avioni. Otvoreni su marketi. Uskoro će i škole početi sa nastavom. Radnici u većini firmi već su na radnim mjestima.
Ipak, neke mjere opreza su ostale, pa tako iz grada može da izađe i u njega da uđe samo osoba koja ima zeleni pečat, odnosno, kod u svom telefonu, kao potvrdu da je sasvim zdrava. Taj kod je dobio i Nikola i on će uskoro među svoje đake.
– Da nije bilo potpune izolacije, da se mjere države nisu poštovale, Vuhan bi još bio zatvoren. Mene, zato, strašno brinu vijesti koje stižu iz Srbije. Ne razumijem naše ljude zašto ne poštuju preporuke ljekara. Ako je kineska priča uspjela u borbi sa virusom, a mi imamo sada priliku da je primjenimo jer su tamo i ljekari iz Kine, zašto to ne učinimo? Sve mi se čini da se nešto inatimo, ali od inata nema zanata – uvjeren je Nikola.
Težak povratak
Nikoline kolege iz međunarodne škole u Vuhanu, koje su otputovale u matične zemlje kad je počela epidemija, imaće mnogo muka da se vrate.
– Moraće najprije da obnove vize, potom i boravišne dozvole, uprkos garancijama koje im šalju poslodavci. Pored toga, čeka ih karantin. Ovdašnje vlasti su sada mnogo opreznije, mjere predostrožnosti su na najvišem nivou – kaže Nikola.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu