Tako je ovaj bračni par Riti, Joni i Mili pružio toplo porodično gnijezdo, roditeljsku ljubav, pažnju i zdrave temelje za njihovu budućnost.
S druge strane, neiscrpna je ljubav koju dobijaju od svojih mališana. Svo troje djece dobili su, iz tri, praktično, različita postupka usvajanja, a Mila im je stigla gotovo nenadano kada su bili u procesu za hraniteljstvo za dijete s posebnim potrebama.
Budući da su već imali Ritu i Jonu, rečeno im je da hraniteljstvo, ipak, nije za njih, ali za svega nekoliko dana stigao im je poziv s pitanjem žele li još jednu djevojčicu, što su punog srca prihvatili.
Brojni izazovi
– Imamo dvije djevojčice i dječaka, koji su se odlično uklopili i odlično funkcionišu – kaže Ozrenka za Avaz i dodaje da su onog trenutka kada su saznali da ne mogu da imaju djecu donijeli odluku o usvajanju.
Izazovima usvajanja nisu se opterećivali, premda Ozrenka opisuje da taj put nije nimalo jednostavan. Od slanja afirmativnog pisma, i to svim centrima za socijalni rad u BiH, brojnih poziva, navođenja da im nisu bitni pol, dob, nacionalnost, kao ni to ima li dijete neke zdravstvene urođene ili druge tegobe, oni su imali svoj cilj i vjerovali su da će se ostvariti kao roditelji.
Tako im se i posrećilo da su nakon samo četiri mjeseca kontaktirani za djevojčicu koja je prijevremeno rođena i koja je bila u inkubatoru.
– Te 2012. godine niko nije bio zainteresovan za nju. Kada su nas zvali, bila je na respiratoru i borili su joj se, realno, za život. Ljekari su imali sumnju i na Daunov sindrom. Danas je Rita sedmi razred, odlična učenica, osvojila je, drugu nagradu na Federalnom takmičenju u svojoj kategoriji iz klavira. Slično je bilo i za našeg dječaka Jonu. Od 80 parova niko se nije javio, a iznosili su nam da ima srčanu manu i slično. On je danas jedno šestogodišnje čudo od djeteta, dok Mila, koja će imati sedam godina i koja donedavno nije znala ni riječ da izgovori, sada čita i piše, vrlo je otvorena i dominantnog karaktera, tako da nekad stvarno vrijedi rizikovati – govori Ozrenka Barbarić.
Rascjepkan sistem
Ona i suprug su do sada, s više od 100 parova koji su potencijalni usvojitelji razgovarali i dijelili im savjete. Sistem je, s jedne strane, kaže, krut i rascjepkan, a s druge, veći broj parova postavlja uslove.
– Ni biološki roditelji ne mogu da biraju pol niti znaju hoće li se dijete roditi zdravo. Ima onih koji kažu da žele dijete do tri godine. Ako se nađe dijete koje ima tri godine i dva mjeseca, onda vas niko neće pozvati. Ili ih ima koji neće romsku decu. Zašto sami sebe isključujete – ističe Ozrenka.
Ukazuje i na brojne manjkavosti sistema, jer, kako navodi, svaki centar ima svoju autonomiju i mišljenja je da nema jedinstvenog postupka.
– Neophodna je centralizacija u ovoj priči, više nadzora i kontrole. Ne postoji ni jedinstven registar potencijalnih usvojitelja, kao ni kategorizacija. S druge strane, u cijelom postupku se, čini mi se, nekako gleda najviše na materijalnu situiranost, a to ne bi trebala biti ključna odrednica. Nažalost, stoga, mnogi parovi čekaju i po deset godina. Takođe, mnogi parovi lako zastanu nad svim našim nelogičnostima, umjesto da za sve pitaju – objašnjava ona.
Najbitnija karika su, kaže, centri za socijalni rad. Nerijetko se te ustanove odlučuju na pokretanje oduzimanja roditeljskog staranja.
Nikome, kaže, nije cilj oduzeti dijete od bioloških roditelja, ali ako je ono u sistemu godinama, zbog čega im se onda, pita se, uskraćuje mogućnost normalnog života.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu