Ogromnu slavu Mirjana Joković stekla je krajem osamdesetih i tokom devedesetih godina kada je glumila u brojnim ostavarenjima iz svijeta kinematografije. Zapažene uloge ostvarila je u filmovima “Podzemlje” gdje zajedno sa Mikijem Manojlovića odigrala ulogu Natalije Zovkov, potom u “Vukovar, jedna priča”, “Stršljen” i mnogim drugima.
Njen život bio je veoma turbulentan, odmah po rođenju iz jednog malog grada u Srbiji, odlazi u Afriku, a danas više ne živi u Srbiji. Čitava nacija se 1988. godine pobunila što nije dobila zlatnu Arenu za filmove “Zaboravljeni i film “Put na jug” koji je urađen u saradnji sa Jugoslovnskom i Argentinskim filmskim centrom u kojem se Mirjana pojavljuje sa Daniel De Luisom.
Rođena sam u Užicu, odrasla sam sa svojim roditeljima u Africi u Zambiji, prvih osam godina svog života. Onda sam došla ovdje, upisala akademiju sa šesnaest godina. Vrlo brzo sam počela da radim i započela sama da putujem. Živjela sam u Argentini tamo radila nekoliko filmova, onda potom po Evropi putovala i snimala. Na kraju sam 1989. godine prvi put otišla u Njujork – rekla je u jednom intervju Jokovićeva.
https://www.instagram.com/p/BwJ5q9Tpd6u/
Diplomirala je na Akademiji dramskih umjetnosti u Beogradu, a neke od kolega u klasi bili su joj Dragan Bjelogrlić, Milorad Mandić, Darko Tomović, Srđan Todorović, Vesna Trivalić, Slobodan Ninković i Dragan Petrović. Na pitanje novinara sa čime danas odlazi na put, rekla je:
– Uvijek putujem sa Jevanđeljem i brojnanicama. Ne idem ni dva dana na put bez toga. Prije nego što sam otišla u Ameriku, jedne godine sam bila u Londonu i sa sobom sam nosila cijelu kombinaciju tih nekih svojih malih relikijica, od babinog prstenja, do minđuša koje su samo za mene napravljene, maminih fotografija. Bila sam na Engleskom buvljaku gdje je totalna ludnica. Jednog trenutka sam shvatila da je meni neko isjekao torbu. U torbi je bilo ne samo novac, povratna karta, pasoš, nego je bila ta torbica koju sam stalno nosila gdje god idem. Tada sam se zaraekla da više nikada to neću da radim. Stvari same po sebi imaju vrijednost jer ne može niko da ih uzme – izjavila je glumica kojoj je željela u životu da radi u juvelirnici i da nauči sve o dragom kamenju.
Ostvarila se u svijetu kinematografije, a početkom 1993. godine spakovala je kofere i otišla u Los Anđeles gdje i danas živi. Taj period iskorostila je kako bi glumila u holivudskim filmovima, poput “A better way to die”, “Maid in Manhattan”, “Private Property”. Radi i kao nastavnica glume na Kalifornijskom fakultetu umjetnosti. Stigla je da oporba glumački zanat na Brodveju. Svoje znanje danas uspijeva da prenosi na mladim kolegama kao direktor glumačke performansa, a ujedno radi i kao nastavnik glume na Kalifornijskom fakultetu umjetnosti.
– Deset godina života u Americi sam na neki način bila u žiži. Znam da to zvuči čudno, a nikako ne želim da bude pretenciozno. Znam da su ljudi prošli pakao ovdje, ali svi mi koji smo živjeli u inostranstvu smo bili neki branioci ovog Balkana odakle dolazimo, šta se o nama priča, šta se piše, predsrasude koje se stvaraju i tako dalje. Na nekin način nisam nikada ne ozbiljno shvatala profesiju i te uloge koje su mi date. Tako da nisam previše trošila energije u kadru kako izgledam, već šta treba da kažem poslije ovoga, kada me pitaju o genocidu – objasnila je Jokovićeva.
(Puls online)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu