Ovim potezom, PDP je SDS-u u ruke stavio vruć krompir i sada je najveća opoziciona partija u RS na potezu.
Prije svega, treba reći da je kandidaturom Jelene Trivić PDP donio najbolju moguću odluku izabravši jednog od najboljih pojedinaca iz svojih redova. Pored toga, postalo je potpuno jasno da političku zrelost Draška Stanivukovića više niko ne može dovoditi u pitanje. Njegova odluka da džentlmenski podrži svoju partijsku koleginicu predstavlja zaista državnički potez vrijedan hvale i sigurno da je samo pitanje vremena kada će i Stanivuković biti kandidat za neku od najviših državnih funkcija.
Profesorica Jelena Trivić je postala narodni poslanik u NSRS 2018. godine i novo je lice na našoj političkoj sceni. Očigledno vođena pozitivnim iskustvom sa prethodnih lokalnih izbora, PDP će građanima još jednom ponuditi novo političko lice, a imajući u vidu opšti trend i uspjeh koji je ostvario Stanivuković u Banjaluci, šanse za novi trijumf kandidata PDP su veoma dobre.
S druge strane, SDS se još nije oglašavao o kandidatima i pravo je pitanje kada će to i učiniti. Izjava predsjednika SDS, Mirka Šarovića, od prije nekoliko dana da vremena još ima jer „nije došao ni maj, ni juni, ni juli“ ne uliva nam nadu da ćemo drugo ime saznati uskoro. Međutim, ono što bi prvaci SDS morali da znaju jeste da je svaki dan sa kojim se odugovlači sa imenom kandidata jedan procenat više za pobjedu kandidata suprotne strane – SNSD. Pored toga, u SDS bi morali da naprave ozbiljnu analizu i što prije, najkasnije do februara mjeseca, izađu u javnost sa imenom.
Lista potencijalnih kandidata svodi se na nekoliko imena, a prednjače predsjednik stranke Mirko Šarović i predsjednik Glavnog odbora SDS – Milan Miličević, a u kontekstu pominje se i predsjednik Pokreta za pravdu i red, Nebojša Vukanović, koji bi trebao biti podržan od strane SDS.
Lokalni izbori 2020. pokazali su da građani Srpske žele nova lica na političkoj sceni i ako pogled bacimo ka Banjaluci, Tesliću, Šamcu, Modriči, Brodu, Bijeljini, vidjećemo da su pobjednici koji dolaze iz opozicionih redova – svi do jednog nove i nekompromitovane političke ličnosti. Dakle, građani su još prošle godine rekli svoje. Osnovni cilj opozicije sljedeće godine će biti izvlačenje apstinenata i mladih ljudi na birališta.
Izlazak mladih i apstinenata na izbore u Banjaluci koji prošle godine donio je pobjedu opoziciji, ponajviše je zasluga Stanivukovića i PDP koji su uložili ogromnu energiju i sa novom političkim licem izvojevali pobjedu. Apstinenti i generacija kojoj i sam pripadam definitivno neće glasati za stara i potrošena politička lica koja su na političkoj sceni još od ratnog perioda i za koja se, čim se pojave pred kamerom zna šta će reći jer 25 godina vrte jednu te istu priču.
Sviđalo se to nekome ili ne, mladi ljudi, a naročito apstinenti, osjećaju ogromnu odbojnost prema staroj generaciji političara i nikada neće izaći na birališta da bi svoj glas dali pojedincima poput Dragana Čavića, Marka Pavića, Mirka Šarovića ili Milorada Dodika, osim ako nemaju neki, usko lični interes. Nekome se to vjerovatno neće svidjeti, ali to je realnost. Zamislite da današnji osamnaestogodišnjaci nisu bili ni rođeni dok su neki, još uvijek politički aktuelni pojedinci, vedrili i oblačili političkom scenom Srpske.
Nekako, uvijek se postavlja ono neizbježno pitanje koje ljudi neopravdano, poprilično stidljivo izgovaraju – ”zar je malo 20 godina”? Posmatrajući situaciju iz ugla mladog čovjeka, a onda i sa aspekta struke, kandidovanje Mirka Šarovića na sljedećim izborima značiće siguran poraz za opoziciju na onoj poziciji za koju se eventualno bude kandidovao, jer građani su 2020. poručili da staru garnituru političara više ne žele.
Na kraju, SDS je u lokalnim zajednicama u kojima gospodin Šarović ima mjesto prebivališta, odnosno gdje je rođen izgubio izbore 2020. što takođe govori mnogo. Kandidatura Nebojše Vukanovića koju bi podržao SDS o kojoj se govori, sigurno bi dala više šanse za pobjedu, ali bi i dovela do teških rascjepa unutar samog SDS pri čemu bi na unutarstranačkom nivou nastupilo totalno rasulo i pravo je pitanje koliko bi infrastruktura SDS, koja je emotivno vezana za partiju, odradila terenski posao za Vukanovića. SDS će donijeti svoju odluku, ali prije svega bi morao da čuje glas javnosti jer je ona ta koja glasa, a ona kaže, da želi nova i nekompromitovana politička lica. Izbor pada ili na Miličevića, ili na nekog od pojedinaca koji su zabilježili pobjede na prethodnim izborima u lokalnim zajednicama koje su u tekstu ranije pomenute.
SDS ima dva puta – jedan put je put sigurnog poraza, a drugi nade da je uspjeh možda ipak moguć. Opšti interes mora da bude na prvom mjestu, a opozicija više nema pravo na grešku!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu