Kolumne

Pelješke mogućnosti

Dok se sliježu uvrede sa posebne sjednice Narodne skupštine, hajde da razmotrimo obe opcije za Republiku Srpsku u slučaju pelješki most.

Pelješke mogućnosti

Prema prvoj, Milorad Dodik je mogao da ćuti na preglasavanje u Predsjedništvu, što bi značilo da stupa na snagu zaključak Komšića i Džaferovića kojim se traži prekid gradnje spornog mosta do rješenja pitanja granice (samo) na moru. Pošto Hrvatska to vjerovatno ne bi učinila, sljedeći korak bila bi tužba nekom od međunarodnih sudova, a za to bi ponovo bila potrebna saglasnost Dodika.

Hipotetički, ako bi i to prećutao, čekao bi nas višegodišnji rat Sarajeva i Zagreba u kome ne bi mirovao ni Brisel, koji finansira većinu pelješkog mosta, ali ni Peking, čija firma ga uveliko gradi. Poznajući Zagreb, bilo bi za očekivati da se na sve načine osvete BiH, a jedna od žrtava vjerovatno bi bio most u Gradiški, bez koga autoputevi u RS podsjećaju na neregistrovan auto na selu možeš da se busaš po lokalnim sokacima, ali ne možeš na magistralu.

Drugu opciju smo vidjeli u protekla tri dana: parlament je potvrdio Dodikov veto, odluke Predsjedništva padaju u vodu. On je na taj način jednim metkom opet pogodio nekoliko meta: upisao još jedan plus kod Hrvatske, koja kao članica EU sada sigurno ničim neće ići protiv njegove politike, udario šamar hrvatskom članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću, rasturio preostalo opoziciono jedinstvo u RS i vjerovatno obezbijedio višemilionske poslove na Jadranu kompanijama ljudi iz SNSD. Dodiku dovoljno.

Kako se u to uklapaju Jasenovac, NDH, „Olija“, napadi na Srbe u Hrvatskoj? Nikako. Ali, kada bi aktuelna politika bila jednako istorija, onda bismo još donosili odluke sa stanovišta Dušanovog carstva ili Austrougarske monarhije.

Zato je samo bilo lijepo slušati Vukanovićev čas istorije i zgražavati se nad Stanivukovićevim pominjanjem kriminalnih afera i neriješenih ubistava. To nema nikakve veze s onim što je Dodik želio da postigne, ali ima veze s nikad ranije započetom kampanjom za lokalne izbore, s akcentom na Banjaluku.

Hrvatska će kao i uvijek proći najbolje – dobiće svoj most. Nama, osim srpske podjele na patriote i izdajnike i opštenarodnog zamajavanja visokopolitičkim temama, ostaje i pitanje bez odgovora: Šta ako Komšić i Džaferović vrate Dodiku tako što će uložiti veto u Predsjedništvu na neku odluku koja se prevashodno tiče Banjaluke?

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu