Možda nije imao namjeru, možda je mislio da će ga život odvesti u drugom pravcu, ali je sudbina izgleda ta koja je odlučila da Renato Grbić, alas i ugostitelj sa Dunava, cijeli svoj život spasava ljude iz zagrljaja smrti.
To se dogodilo i prije dva dana kada je iz ledenog Dunava, zajedno sa bratom i konobarom, izvukao šezdesettrogodišnju ženu. Ovo je 31. osoba kojoj je posljednjih decenija Renato dao šansu za novi život.
– Ženu koja stoji kraj ograde „Pančevca” prvi je oko 9 časova primijetio drug moga sina Nikole dok je automobilom prelazio most. Kada je u trenutku pogledao u retrovizor nje nije bilo, što je bio siguran znak da je skočila. On je odmah pozvao Nikolu, a on mene, pa smo brat Duško, konobar Marko i ja iz konobe sjeli u čamac i krenuli u potragu. Otkrili smo je 150 do 200 metara sa beogradske strane rijeke. Bukvalno je lebdjela na perjanoj jakni. Ta jakna je i spasla da ne potone – priča Renato.
Pružili su joj ruke da je izvuku iz vode, ali žena je odbijala pomoć. Govorila je da neće da živi, da nema zbog čega, da je ostave… Ipak, trojac iz čamca ju je, uprkos njenom protivljenju, privukao ka plovilu i izvukao na sigurno.
– Na kopnu su nas dočekale žene iz konobe. Našle su joj neku suvu odjeću i rukama je izmasirale da joj se povrati cirkulacija do dolaska ljekara. To je, kako je rekla i doktorka iz Hitne pomoći, bilo presudno. Žena je zatim prevezena u Urgentni centar i rekli su mi da se osjeća dobro – kaže Renato.
U ovakvim situacijama, osim same visine mosta od dvadesetak metara i udara u površinu vode, posebnu opasnost za one koji se odluče na skok u rijeku predstavlja ledena voda.
– Pri temperaturama vode od četiri, pet stepeni, vrlo brzo nastupa hipotermija. Tijelo počinje da se hladi, staju organi i srce, toj osobi počinje da se spava i dovoljno je desetak minuta provesti u ledenoj vodi da dođe do smrtnog ishoda. Zbog toga je prva pomoć poslije izvlačenja i najvažnija – ističe Grbić za Politiku.
Rizik i po spasioce
Ali skok u vodu sa Pančevačkog mosta nije samo opasan po onoga koji skače, već rizik nosi i samo izvlačenje utopljenika. U određenim situacijama davljenik može da sa sobom povuče i spasioca.
– Tu posebno vodimo računa. Gledam da utopljeniku priđem sa najbolje strane, da ga uhvatim ispod ruku i izvučem napolje. Zbog toga je dobro kada u čamcu ima dvoje, troje ljudi da prihvate davljenika i na najlakši i najbrži način ga izvuku iz vode. U tim trenucima su i sekunde važne – objašnjava Grbić.
Iza Renata su godine provedene na reci i u spasilačkoj misiji i on je još u dobroj formi. A snagu za ovakav život mu daje upravo njegov posao.
– I dalje sam u čamcu, veslam, dižem mreže, zdravo se hranim. To je ono što me održava u formi. Za ovo što radim ne obučavam nikoga. Nema potrebe jer smo svi mi alasi u stvari i spasioci – ističe on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu