U njima, stradao je veliki broj Srba, Roma i Jevreja, a na čelne pozicije zastrašujućih uporišta postavljani su ljudi željni nanošenja patnji, bez trunke savjesti i spremni na najsurovije ubilačke metode.
Ovo je pet najsurovijih zlotvora iz Jasenovca, na čija su zlodjela i nacisti ostali nijemi.
Maks Luburić
Ustaški oficir i zapovjednik koncentracionih logora, Vjekoslav Maks Luburić, zbog svoje svireposti dobio je epitet “najbrutalnijeg među njima”.
Čak su ga i njemački posmatrači okarakterisali kao velikog sadistu i umobolnika. Njegov lik u filmu “Dara iz Jasenovca”, koji je potresao srpsku javnost, oživio je mladi glumac Marko Janketić.
Poslije rata, Luburić je komandovao “Krstašima”, koji su poslije raspada Nezavisne države Hrvatske vodili gerilski rat protiv Jugoslavije. Luburić je 1957. godine osnovao emigrantsku terorističku organzaciju Hrvatski narodni otpor.
Prema etnološkim izvorima, Luburići su dio čuvenog plemena Drobnjak, koji su tridesetih godina prošlog vijeka pokatoličeni i pohrvaćeni, čega je bio svjestan i sam Luburić. U mladosti je više puta osuđivan zbog raznih krivičnih djela.
Ubila ga Udba
U Španiji se krio pod lažnim imenom, bio je koordinator terorističkih napda širom Evrope, a između ostalih primjećene su i aktivnosti u Jugoslaviji, zbog čega je na sebe privukao pažnju Udbe, koja mu je i došla glave.
Maksa Luburića ubio je agent te organizacije, Ilija Stanić, sa tajnim imenom Mungos nakon što se infiltrirao u HNO. Luburić je ubijen u svojoj vili u Španiji 1969. godine, a obdukcijom je utvrđeno da je više puta udaran u glavu, ali da je umro od gušenja sopstvenom krvlju.
Samo u dječjem logoru u Sisku umrlo je između 1.152 i 1.631 djece u jezivim uslovima. Praktično je zapovjedao logorskom mašinerijom smrti u NDH. Nije se libio da strijelja ni svoje. Krajem 1942. zbog divljanja ga je sam Pavelić jedva zaštitio od njemačkog oficira von Horstenaua koji je učinio sve što je mogao da ga strpa iza rešetaka. Iza Luburića je ostalo na desetine hiljada strijelajnih, poklanih, raskomadanih civila svih dobi, vjera, nacionalnosti, polova, doslovno rijeke krvi, piše Blic.
Miroslav Filipović
Užasavajućeg nadimka – “Fra Sotona” bio je zadužen za najmasovnija ubistva logora u Jasenovcu, gdje je za svega četiri mjeseca ubijeno oko 30.000 zatočenika.
Po zanimanju je bio teolog, često je u svojim manifestima zločina kombinovao svoju religiju i esktremnu političku ideologiju. Njegov lik, u svoj svojoj brutalnosti u filmu “Dara iz jasenovca” oslikao je Vuk Kostić.
Masakr u školi
Pored ubistava u logorima, počinio je i masakre u više gradova tokom rata, a vrhunac divljaštva bio je pokolj 60 srpske djece u školi. Filipović je najprije izdvojio muslimansku i katoličku djecu, da bi potom preostaloj srpskoj sekao glave.
Zbog svih zločina, suspendovan je u franjevačkom redu, ali je nastavio svoj logoraški mandat.
Sredinom 1945. godine pobjegao je u Astriju, gdje su ga uhvatili Britanci, koji su ga odmah izručili novim jugoslovenskim vlastima, gdje je osuđen na smrtnu kaznu vješanjem.
Dino Šakić
Zahvaljujući rodbinskim vezama sa Maksom Luburićem, tako što se oženio njegovom sestrom Nadom, Dino Šakić krenuo je da sebi munjevito krči put u hijerarhiji na ustaškoj ljestvici.
Vrhunac karijere dosegao je položajem uprvnika logora u Jasenovcu, a poslije kraha NDH krenio je “pacovskim kanalima” put Argentine, zajedno sa svojom suprugom. U ovoj državi, Dino i Nada dobili su troje djece, a kum im je bio poglavar ustaške države, Ante Pavelić.
Viđao se s Tuđmanom
Na kratko je prešao u Španiju i sarađivao sa Luburićem, poslije čega se ponovo vatio u Južnu Ameriku, gdje je ugostio i potonjeg hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Tom prilikom Šakić se pohvalio svojim “djelima” tokom rata i istakao da bi to uradio ponovo ako zatreba.
Krajem 20. vijeka lišen je slobode i osuđen na 20 godina zatvora zbog genocida nad Srbima. Čak i lišen slobode, dobio je poseban tretman, kako bi se posvetio pisanju memoara. Preminuo je u zatvorskoj bolnici 2008. godine.
Ljubo Miloš
Desna ruka Ivice Matkovića i Maksa Luburića za vreme svirepog mandata u Jasenovcu. Ljubo je poznat kao krvoločni manijak i sadista, koji je u mladosti studirao filozofiju.
Bio je zadužen lično za bezbjednost Vlatka Mačeka u njegovom zatočeništvu, koji je primjetio da se Ljubo Miloš često moli, zbog čega ga je upitao da li se plaši božije kazne za sve sličine koje je počinio, na šta je Miloš odgovorio.
– Nemojte mi ništa govoriti. Znam da ću za sve ovo gorjeti u paklu, ali gorjeću za Hrvatsku.
Klanje Židova
Prema svjedočemnjima, takmičio se sa ostalim oficirima ko će biti brutalniji, a nerijetko se oblačio u bijeli mantil i pretvarao kao doktor, kako bi saslušao pacijente i potom ih zaklao. Uglavnom je to radio na jevrejima, kojima je pored grla, rezao rebra i otvarao stomak, što je nazivao “ritualno klanje Židova”.
Kada ga “zahvati” ludački napad, umio je da zajaše konja i da sa njega puca na logoraše.
Poslije rata, otkrili i uhapsili su ga operativci UDB, sa kojom je kasnije sarađivao i odavao pozicije ostalih ustaša, što je dovelo do mnogih hapšenja. Poslije kraćeg suđenja, pogubljen je na vješalima 1948. godine.
Ivica Matković
Administrator Jasenovca između 1942. i 1943., kada su u tom logoru počinjena najgora zlodjela, bio je upravo Ivica Matković.
On je bio zadužen za planiranje i egzekuciju, a prema riječima preživjelih bio je hladnokrvni ubica, koji se zabavljao maltretiranjem žrtava dok su umirali. Do njegovog dolaska u Jasenovac, ubistva su se dešavala stihijski, dok su od tog momenta postala sistematska.
Krajem rata krenuo je u zbeg s kolonom civila, a pretpostavlja se da je pogubljen 1945. godine u Sloveniji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu