Ovi praznici su im još ljepši jer je Milisav sa suprugom Danijelom dobio peto dijete, sina, koji će vjerovatno dobiti ime Novak.
Iako je u porodici Garića samo tridesetpetogodišnja Danijela zaposlena u „Šumama“ RS to nije bila prepreka da oni stvore brojnu porodicu koja zajedno učestvuje u obradi zemlje.
Četrdesettrogodišnji Milisav bavi se stočarstvom i zemljoradnjom, a u poslovima mu, pored supruge, pomažu djeca, dvanaestogodišnji Marko, desetogodišnji Miljan, sedmogodišnji Nikola dok im četvorogodišnja Marija uglavnom „pravi društvo“. Garić kaže da su uspjeli i da zasade voćnjak, a planira i da otvori mini farmu svinja.
Bilo ja jako teško u početku. Mi smo se vratili 2000. godine i tada smo krenuli od nule. Kasnije, 2005. godine sam se oženio i tada smo zajedno počeli da stvaramo. Nas spasava to što imamo veliko imanje, vjerujemo u svoj rad. Trenutno imamo kokoške, krave, ovce, a planiramo da otvorimo mini farmu svinja. Bavimo se zemljoradnjom i voćarstvom, a u svemu nam pomažu i djeca te sam stoga ponosan na ono što smo ostvarili jer je porodica jedina trajna vrijednost u koju vjerujem – kaže Garić i dodaje da nisu „stavili tačku“ na proširenje porodice, ali o tome, kaže, „ne smije sam da priča dok se ne dogovori sa suprugom Danijelom“, koja je u trenutku razgovora bila sa bebom u porodilištu u Milićima.
Da bi opstali, Garić je, zajedno sa drugim povratnicima u Kalesiju, osnovao zadrugu, odnosno Udruženje građana poljoprivrednika „Agrorazvoj“ Gojčin.
– Dosta su nam u radu pomagale međunarodne organizacije te smo realizovali brojne projekte, a posljednji je bio podjela školskih torbi učenicima povratnicima. Inače, od lokalnih i vlasti FBiH nema pomoći, ali je nema ni iz Banjaluke jer svi prebacuju odgovornost sa jednih na druge – kaže Garić koji je odavno na birou rada i dodaje da Srbe ne zapošljavaju u Kalesiji, a, trenutno, u ovoj opštini živi oko 100 srpskih porodica.
Garić navodi da bi im u ovom trenutku najveća pomoć bila kada bi imali jedno kombi vozilo da mogu da prevoze djecu do škole u Osmacima, u Republici Srpskoj, koja je od Gojčina udaljena sedam kilometara, kao i na treninge.
– Autobuski prevoz nije siguran, autobusi su stari, a kada je snijeg ne idu do krajnje lokacije što je za djecu veliki problem – navodi Garić.
Ne prodaju zemlju
Garić kaže da ne razmišlja o prodaji zemlje što su mnogi Srbi u FBiH uradili.
– Najlakše je prodati, ali mislim da su mnogi razočarani poslije prodaje jer, uglavnom, ne dobiju adekvatnu cijenu i za taj novac ne mogu da kupe ono što su planirali. Mi smo odlučili da ostanemo i živimo od svog rada – kaže Garić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu