Indirina želja je bila da se bavi pjevanjem, ali u tome nije imala podršku roditelja.
Najviše zbog majke, koja nije željela da postanem pjevačica, ja sam upisala medicinsku školu. I daljina mi je predstavljala problem. Najbliža muzička škola bila je u Banjaluci, ali je taj grad od Dragalovaca udaljen gotovo šezdeset kilometara. Sa druge strane, Doboj, koji je skoro upola bliži, imao je samo medicinsku školu. Odabrala sam da putujem svakoga dana, ali da spavam kod kuće – rekla je Indira Radić, pa se osvrnula na svoje prvo zaposlenje u glavnom gradu Hrvatske.
– Ostao mi je u lijepom sjećanju rad u bolnici u Hrvatskoj. Kolege su me mnogo voljele zbog moje neposrednosti. Muziku nisam zapostavljala, stalno bih pjevala, kako pacijentima, tako i kolegama. S nekima sam ostala i do danas u kontaktu.
Međutim, Indirina najveća ljubav je bila muzika, te je odlučila da napusti medicinu i posveti se najvećoj ljubavi.
– Beograd sam dobro upoznala tek poslije dužeg boravka u njemu. Danas su Beograd i Srbija moja domovina. Pošto sam putnik, umjetnik, uvijek čekam kada ću sletjeti u svoju beogradsku luku, u kojoj me čekaju najdraži. Ovdje sam najspokojnija. Bilo je u početku vrlo teško. Došla sam iz malog mjesta, govorila ijekavicu, nikoga nisam poznavala. Pune tri godine bile su potrebne da se naviknem i da započnem muzičku karijeru – istakla je Indira za Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu