Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

“PLIVAJ ILI SI MRTAV” Ema je devedesetih pobjegla od rata, a prije osam godina jedva izmakla MASOVNOM UBISTVU

Svijet
Autor:

Foto: Arbeiderpartiet / YouTube Screenshot

Bio je 22. jul 2011. kada je muškarac u policijskoj uniformi zapucao iz puške na učesnike ljetnjeg kampa norveške Radničke partije na ostrvu Utoja. Bio je to Anders Bering Brejvik, desičarski ekstremista. U tom trenutku, na ostrvu je bilo više od 700 ljudi, od kojih su većina imali između 16 i 22 godine. Ema Martinović je vodila jednu grupu mladih, a kada je u kampu izbila panika, dobila je SMS od kolege: “Plivajte”.

– Kada sam vidjela poruku, pomislila sam da vjerovatno nema druge mogućnosti: plivaj ili si mrtav. Rekla sam ljudima s kojima sam putovala: “Moramo da plivamo”. Momak iz grupe mi je rekao: “Ne, ja neću da plivam”. “Nemaš izbora”, odgovorila sam mu – priča Ema.

Foto: Tanjug/AP

– Kad smo se spustili do mora, ugledali smo još dvadesetak osoba sa lijeve i desne strane. Nismo to znali, mislili smo da smo sami. Gomila ljudi koja je zaplivala u isto vreme pravila je buku. Brejvik se već bio udaljio od nas, ali, privučen larmom, ponovo se vratio – priča Ema.

Posle više od sata stigli su specijalci i uhapsili atentatora, koji je u međuvremenu ubio 69 ljudi. U dijelu Osla, gde su smještene vladine zgrade, prethodno je bombom raznio osam osoba. Norveška policija izbrojala je 66 povrijeđenih i 650 fizički nepovrijeđenih preživjelih osoba u ta dva napada. Emu Marinović je metak okrznuo po ruci.

– Dok sam plivala, vjerovatno sam bila na pola puta. Stajao je gore na litici i pucao u vodu. Iz čista mira. Kako ono kažu? Nasumice. Imala sam sreće. Jednu djevojku je pogodio, a ona je zaplivala neposredno poslije mene. Teško ju je povrijedio.

Ema kaže da je teroristički napad promjenio njen doživljaj Norveške.

– Otvorio mi je oči. Shvatila sam da imamo ozbiljan problem s ljudima koji šire mržnju u svijetu. Toliko su bijesni na ljude, iako ih nikada ranije nisu sreli. Bojim se što ima toliko ljudi koji podržavaju Brejvika i njegovu ideologiju. Svi ti politički stavovi koje zastupa. Vjerujem da smo zaboravili na ljubav, o kojoj se toliko pričalo posle Utoje. Mržnja se širi više nego ikada. zaboravili smo kako smo jedni drugima pružali ruke. Norveška se promjenila. Postala je malo hladnija – kaže Ema u intervjuu za nemački Štern.

Ona smatra da se terorizam ne događa slučajno.

– Mislim da postoji nešto što ga omogućava. Na nama je da otkrijemo uzroke. Zašto se to događa? Zašto toliko ljudi vjeruje da je ovo jedini način da skrenu pažnju na svoje stavove? – pita se Ema, koja je na ostrvu Utoja izgubila desetoro prijatelja.

– Najbolji način da se sjetite nastradalih jeste da se vratite tamo. Da ponovo pjevate, igrate i razgovarate o politici – uvjerena je 26-godišnja majka dvoje djece.

Ćerka izbjeglica iz Bosne i dalje je aktivni član norveške Radničke partije. A to što je postala majka za nju je odgovor na Brejvikovo djelo.

– Geni koje ću prenijeti svojoj djeci. To su geni o kojima je govorio. Geni, koji navodno nisu zaslužili da žive u Norveškoj. E, pa, molim lijepo: evo još dvoje djece migranata. Još dvoje ljudi sa muslimanskim korjenima.

Kada djeca malo porastu, planira da ih odvede na Utoju.

– Treba da shvate da sloboda koju imamo u Norveškoj nije nešto što se može kupiti u prodavnici iza ugla – kaže Ema.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO