Društvo

ALEKSANDAR SE KUPA U ZARĐALOM LONCU Dječak (10) živi u 35 kvadrata RUŠEVNE KUĆE (FOTO)

Od svega za šta ga je siromaštvo u djetinjstvu uskratilo, desetogodišnji Aleksandar Milić iz sela Drežnik kod Užica najviše pati što nema kupatilo.

ALEKSANDAR SE KUPA U ZARĐALOM LONCU Dječak (10) živi u 35 kvadrata RUŠEVNE KUĆE (FOTO)
FOTO: MILOŠ CVETKOVIĆ/RAS SRBIJA

Ni to što mu je kuća bez struje i vode, što gazi po podovima bez podloge, što uči pod svjetlom voštanice, što mu kroz sobu šibaju vetrovi, što nema čime i s kim da se igra… Ni poljski WC, ništa za njega nije toliki problem koliki je kupanje u loncu.

Lako bi i to podnio da onaj stari lonac, u koji mora da čučne da bi se oprao, nije truo, pa rđa na kojoj stoji grebe noge dječaku. U istoj posudi u kojoj se Aleksandar kupa, njegova majka, oboljela od reumatskog artritisa, pere veš.

Prije neki dan, dok je prala moju odjeću, ruke su joj pobijelile i ukočile se u hladnoj vodi – priča dječak.

Sa drugom djecom se druži samo u školi jer u zaseoku u kom živi nema njegovih vršnjaka.

Ako išta valja u domu Milića, u selu Drežnik kod Užica, jeste to što u njemu tročlana porodica živi u ljubavi i slozi, i što je kuća mala pa se lako zagrije. Aleksandar i njegovi roditelji Snežana i Bogosav žive u tjeskobnih 35 kvadrata u kojima je skoro sve staro, propalo i pokvareno, u kojima se sve raspada.

Foto: Miloš Cvetković/RAS Srbija
Foto: Miloš Cvetković/RAS Srbija

– Iznad svega bih volio da imam kupatilo, da se kupam kao i sva druga djeca, da ne čučim više u onom loncu. Tata kaže da je nemoguće da u staroj kući napravimo kupatilo, i da ću ga imati onog dana kada završimo novu kuću. Samo ne zna da mi kaže kada ćemo to dočekati. A i od kog novca da je završimo i opremimo jer su i mama i tata nezaposleni – kao veliki se jada Aleksandar, piše Blic.

Milići preživljavaju nadničeći. Bogosav jedva dočeka kada ga neko iz Drežnika ili okolnih sela pozove da radi, ne libi se nijednog posla, bilo da kopa kanale ili čisti tuđe štale. Pitanje je do kada će i to moći jer ga izdaje vid. Snežana ide u nadnicu kad joj zdravlje dozvoli. Korisnici su jednokratne novčane pomoći, od Centra za socijalni rad u Užicu s vremena na vrijeme dobiju po 3.000 dinara, a od Crvenog krsta paket namirnica. Imaju deset ari malina koje uglavnom bere Aleksandar, jer mu u sezoni berbe roditelji težak dinar zarađuju na tuđim imanjima. Njihova zemlja je posna, nije za poljoprivredu.

– Struju nemamo sedam godina, isključena nam je zbog dugova. Uz pomoć grada Užica i Centra za socijalni rad dug je nedavno namiren, ali nedostaje nam novac za priključak. Nabavili smo agregat da sa vremena na vrijeme razbijemo mrak u kući. Vodu imamo na česmi u dvorištu, ali ne u kući. Nemoguće ju je uvesti – pričaju Milići.

Tik uz staru kuću, izgrađenu sredinom pedesetih, Aleksandrov djeda i otac su ozidali novu kuću još 1983. Prije 20 godina Bogosav ju je stavio pod krov i tu stao.

– Sanjam da se uselim u novu kuću. Prvo bih zavrljačio u smeće onaj prokleti lonac i uletio u kupatilo, da se okupam ko čovjek u pravoj kadi. Vodom iz bojlera, ne onom koju mama grije na šporetu. Pa ću onda da upalim svjetlo i pod njim natenane napišem domaći zadatak. I sad ponekad učim pod svjetlom sijalice, ali pod žurbom jer agregat mnogo troši pa moramo da ga isključimo. Onda obaveze za školu završavam pod žiškom svijeće – otkriva nam svoje snove dječak iz okoline Užica.

Moja majka je odrasla u domu, ali nije imala roditeljsku ljubav kao ja, kaže Aleksandar.

Foto: Miloš Cvetković/RAS Srbija
Foto: Miloš Cvetković/RAS Srbija

Od stoke Milići imaju samo jednu svinju. I ona će ubrzo pod nož jer porodica mora da se prehrani. Opet, životinje traže brigu, a ko će da ih gleda kad Bogosav ode u nadnicu, Aleksandar u školu, a Snežani bolest ne dozvoljava da ih namiruje.

– Nisam gladan, nikada, mada bih volio kada bi roditelji mogli da mi kupe malo više slatkiša. Imam da se obučem i obujem, nekad zahvaljujući mami i tati koji mi kupe novo, nekad rođacima koji mi poklone nešto što je njima omanjalo. Ne trpim ja, trpe moji tata i mama. Ne sjećam se kada su se oni ponovili. Zato od njih ne mogu da tražim da mi kupe kompjuter, radni sto, nove patike, namještaj, igračke, tepih, krevet, sve ono što moji drugari imaju – zrelo razmišlja desetogodišnjak.

Loptu je probušio. Dečja gitara na kojoj je volio da svira je polomljena. Bicikl mu je pokvaren. Uvijek mu zafali školskog pribora. Hvali se Aleksandar polovnim telefonom koji mu je poklonio komšija da se, kad autobusom stigne do dva kilometra udaljene škole, javi roditeljima. Sa drugom djecom se druži samo u školi jer u zaseoku u kom živi nema njegovih vršnjaka.

– Nemam pravo da se žalim. Moja majka je imala mnogo teže djetinjstvo od mene. Nju i njenih šestoro braće i sestara je njihova majka ostavila. Mama je odrasla u domu za nezbrinutu djecu. Imala je struju i vodu, nikad joj nije bilo hladno, ali nije imala maminu i tatinu ljubav kao ja – kaže Aleksandar.

Kako da pomognete

Svi ljudi dobre volje koji žele da pomognu djeci mogu da pošalju SMS na humanitarni broj 2552 ili da uplate sredstva na dinarski tekući račun “Blic fondacije”: 2750010221949709 90 ili na devizne račune 10221949724 45 – za uplate u evrima; 10221949711 84 – za uplate u švajcarskim francima i 10221949717 66 – za uplate u dolarima, OTP Banka Srbija, a.d. Beograd.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije