Društvo

POMETNJA NA TRŽIŠTU RADNE SNAGE U SRPSKOJ Gastarbajteri u Slovačkoj rade za tri evra po satu

U potrazi za poslom, radnici iz RS odlaze čak i u istočnoevropske zemlje, dok se poslodavci u Srpskoj istovremeno žale da ne mogu naći odgovarajuće radnike.

POMETNJA NA TRŽIŠTU RADNE SNAGE U SRPSKOJ Gastarbajteri u Slovačkoj rade za tri evra po satu
FOTO: SHUTTERSTOCK

Ovo je samo jedan u nizu apsurda na haotičnom tržištu rada u RS. Prema zvaničnim podacima u RS je bez posla više od 114.000 radnika, a nezaposlenost  je jedan od vodećih društvenih problema.

Ipak, Miroslav Vukajlović, direktor Agencije za posredovanje u zapošljavanju “Spektar”, tvrdi da poslodavci u RS teško nalaze odgovarajuće radnike.

Neki investitori, koji su, istina, ovdje došli upravo zbog jeftine radne snage, razmišljaju da svoj biznis presele u neku drugu zemlju, jer ovdje ne mogu naći radnike – kaže Vukajlović.

Tvrdi da je naše tržište rada pretrpano dugotrajno nezaposlenim radnicima, koji nemaju bog zna kakva znanja i kompetencije, ali ipak čekaju posao u javnom sektoru, gdje se, vjeruju, dobro zarađuje, a malo radi.

Za sve to je, kaže, kriva politika, koja lošom strategijom obrazovanja, ali i korupcijom, stvara klimu u kojoj se ne cijene ni rad ni znanje.

– Na tržištu rada vlada pometnja u kojoj se ne snalaze ni nezaposleni ni poslodavci. U toj atmosferi ljudi bitne životne odluke donose po osjećaju i na prečac, umjesto na osnovu racionalnog promišljanja. Tako danas mnoge porodice prodaju nekretnine, čak i ispod cijene, i odlaze u inostranstvu, često u potpunu neizvjesnost – kaže Vukajlović.

Tako su mnogi radnici, istina bez porodica, otišli na rad u Slovačku, što je do prije samo nekoliko godina bilo nezamislivo. Novi gastarbajteri odlaze i u druge zemlje evropskog istoka, poput Češke, koja traži vozače teških kamiona i mesare.

Agencija FTA iz Banjaluke na svom internet sajtu se hvali da sarađuje sa više od 100 poslodavaca u Slovačkoj, kojima su obezbijedili više od 8.000 radnika.

Kako nam je potvrđeno u telefonskom razgovoru, trenutno 100 radnika čeka da krene u Slovačku, ali je njihov put odložen jer dok se ne riješi napeta politička situacija u toj zemlji.

Pročitajte još

Muškarci i žene se mogu zaposliti u slovačkoj autoindustriji ili industriji televizora, radno iskustvo nije potrebno, ali je zarada za EU prilike skromna  i iznosi tri evra po satu, tako da vrijedan radnik, uz bonuse, može da „dobaci“ do 800 evra mjesečno.

Neki radnici iz RS, koji su u Slovačkoj radili po dva ili tri mjeseca, žale se da je zarada premala, ali Miljan Kovač, nezaposleni novinar iz Gradiške ne misli tako. I on je radio u jednom malom slovačkom gradu, na sklapanju „Samsung“  televizora, i kaže da bi se preselio u Slovačku ako bi i on i spruga, inače bibliotekarka, tamo našli posao u fabrici.

– One koji se žale pitao bih da li u RS mogu u fabrici zaraditi 1.500 KM. Uz to, ako imate uredan ugovor o radu, prava fabričkih randika u Slovačkoj se više poštuju, nego prava novinara u BiH – kaže Miljan.

Dodaje da je predrasuda da naši radnici u Slovačkoj rade poslove koji Slovaci neće.

– Njima, naprosto nedostaje radnika, jer je stopa nezaposlenosti najmanja u istoriji te zemlje i iznosi svega tri odsto. Punu zaposlenost su postigli time što su mnoge multinacionalne kompanije otvorile svoje fabrike u Slovačkoj – kaže Miljan Kovač.

Fabričke radnike traže i u Hrvatskoj i Sloveniji, s tim da se tamo traženi uglavnom kvalifikovani majstori, koji su i u RS deficitaran kadar.

Nameće se pitanje zašto kompanije poput „Samsunga“, ne otvaraju fabrike u RS.

– Takve investitore politika ne voli, njima trebaju preduzeća preko kojih će izvlačiti novac za sebe ili svoje partije. Naši moćnici, od lokalnog nivoa na dalje, kad se pojavi neka multinacionalna kompanija, odugovlače sa procedurom isčekujući da im neko da novac – kaže Miroslav Vukajlović.

Ovakva situacija dovela je do toga da nezaposleni, koji se još nisu prepustili letargiji, hrle na kurseve za negovatelje, personalne asistente ili sobarice, te u škole stranih jezika.

Njemački preuzima primat nad ranije neprikosnovenim engleskim, a sve je više polaznika i na kursevima švedskog i slovenačkog jezika.

Suzana Brezo, profesorka slovenačkog iz Bijeljine, koja predaje i u Brčkom i Banjaluci, kaže da interesovanje za ovaj jezik raste, kao i za njemački. Njemački najčešće uče ljudi koji žele da se zaposle u Njemačkoj, Austriji ili Švajcarskoj, dok slovenski uče uglavnom djeca očeva koji su se već zaposlili u Sloveniji i sada žele da odvedu porodicu.

– Supruge radnika zaposlenih u Sloveniji ne uče ovde slovenački, jer računaju da će tu obuku dobiti u Sloveniji i to o trošku države, ali im je stalo da im djeca ne krenu nespremna u slovenačke škole – kaže profesorka Brezo.

Na jednom banjalučkom privatnom univerzitetu, koji studentima takođe nudi nastavu iz slovenačkog, kažu da ovaj jezik, kao izborni predmet, najčešće uče studenti zdravstvene njege, jer račnaju da im je u toj struci, uz njemački, slovenački najkorisniji u potrazi za poslom  inostranstvu.

Bilo kakav posao

“Tražim bilo kakav posao”, česta je poruka, koju potencijalnim poslodavcima šalju nezaposleni radnici, ali ta poruka nije dobra, ocjenjuje direktor Agencija Spektar Miroslav Vukajlović.

– Rijetko će poslodavac uzeti takvog radnika, jer onaj ko traži “bilo kakav posao” ustvari šalje poruku da ne zna ništa da radi. Uz to, često se ispostavi da ta poruka nije tačna, jer kad takvom radniku ponudite, recimo, neki fizički posao, obično vam kaže: joj, zašto baš to, nije to za mene – kaže Vukajlović.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu