Milenković živi na relaciji Švedska Srbija, kod nas ovaj zahvat obavlja “klasičnom” metodom, dok u Švedskoj za to ima – robota.
– Prvu seriju koju smo uradili u Geteburgu, devet pacijentkinja, uradili smo klasičnim rezom: dvadesetak centimetara od pubične kosti ka grudnoj. Onda se radi klasična operacija, koja je trajala 10-12 sati i sam oporavak je duži kada je veliki rez – objašnjava ginekolog sa Univerziteta u Stokholmu, član švedsko-srpskog tima za presađivanje materice, dr Milenković.
Doktor i kaže da su operaciju drugoj grupi pacijentkinja obavili pomoću – robota.
Robot omogućava brži oporavak
Naime, kako je ispričao u jutarnjem programu TV Prva, tim robotom se upravlja pomoću džojstika, ljekar može da bude i udaljen od pacijenta, a prednost je što se prave znatno manji rezovi koji omogućavaju brži oporavak.
Takođe, operacija traje oko sat, sat i po kraće, i značajno je manje traumatična za donora.
Doktor u npr, Evropi, pacijent u Americi?!
Iako to nije praksa, u teoriji robot omogućava operatoru da bude i na različitom kontinentu u odnosu na pacijenta, a ne mora ni da bude u sterilnim uslovima.
– Glavni operator ne mora da bude sterilan, može da pije kafu, a da se radi na metar, dva, tri – kaže doktor i korišćenje džojstika poredi sa dječjim video-igrama.
U Srbiji nema takvog robota, ali nakon jedne izvedene transplantacije materice u Srbiji, dr Milenković, zajedno sa saradnikom doktorom Đorđevićem, radi na selekciji pacijenata, kako bi se ta praksa nastavila, ali klasičnim rezom.
Dječak rođen iz tetkine materice
Dr Milenković pričao je i o pacijentkinji koja je matericu dobila od svoje sestre bliznakinje. Ta transplantacija obavljena je u martu 2017, a pacijentkinja već ima i sina.
– Beba ima šest mjeseci, ja sam je vidio prije nekoliko dana, beba je dobro, lepo se razvija. Par ima još desetak embriona koji su zamrznuti u Stokholmu.
Ljekar objašnjava da je slučaj ove majke veoma povoljan jer ona ne mora da pije lijekove koji sprečavaju da tijelo odbaci organ, jer je donor njana jednojajčana bliznakinja, te će moći i da zadrži organ.
On je pomenuo i primjer žene kojoj je matericu donirala majka.
– Kada ona rodi jedno ili dvoje djece, onda ćemo da odstranimo tu matericu da ona ne bi doživotno uzimala lijekove protiv odbacivanja, jer oni imaju svoj rizik.
Priprema traje najmanje godinu dana
Doktor je objasnio i kako funkcioniše čitav proces prije nego što pacijent legne na operacioni sto.
– Prvo počne selekcija. Mi, recimo, danas odlučimo da uradimo transplantaciju, to će biti za godinu, godinu i po dana. Prvo nađemo donora, da vidimo da li su oni podudarni, kakva će biti imunosupresija, da im objasnimo sve kako to izgleda. Cijela porodica mora da podrži taj projekat da bi to uspjelo.
Prije transplantacije se uradi vantelesna oplodnja, embrioni se zamrznu i oko šest mjeseci nakon presađivanja organa, kada se sve “primilo” embrioni se vraćaju, kaže doktor.
Na konstataciju da se nikad ne zna da li će vantjelesna uspjeti, doktor Milenković kaže da se u ovom slučaju pokazao stoprocentni uspjeh: sve pacijentkinje su poslije transplantacije ostale trudne. Prednost je što su sve žene i njihove jajne ćelije mlade. U slučaju nešto starijih žena, one imaju mogućnost da uzmu jajnu ćeliju od nekog drugog.
Jedan od uslova za donora materice jeste da ne bude starija od 65 godina, i zanimljivo je upravo to da prva žena koja je postala majka pomoću ovog presađenog organa, matericu je dobila od žene koja je imala 62 godine. Starija materica malo povećava rizik, ali funkcioniše.
Ljudski faktor u medicini najvažniji
Upitan koliko se razlikuju ljekari u inostranstvu od onih u Srbiji, kao i pristup poslu, način razmišljanja, u kontekstu činjenice da domaći ljekari imaju manje novčanih sredstava za rad, on kaže: “Sistem je bolji. Stvar je u organizaciji, u ekonomiji i ti ljudi hoće da naprave sistem.”
– I mi bi mogli da napravimo sistem. Političari moraju da odluče da reformišu zdravstvo, bez toga ne može ništa da se radi. Mora neko to da zna da radi, to je komplikovan i dugotrajan proces, mora da se ulaže u znanje. Ipak, on smatra da tehnologija nije uvijek presudna, imajući u vidu da je u Srbiji transplantacija rađena klasično i da je nakon toga došlo do trudnoće, a da je u Kini korišćen robot pri zahvatu, a da oni idalje nisu dobili trudnoću. I dalje je ljudski faktor u medicini nešto najvažnije. Ulagati u ljude – zaključio je dr Milan Milenković, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu