Posebno su teški vapaji onih koji su, zahvaljujući ozbiljnim propustima sistema, uništili svoj, ali i tuđe živote.
Posljednji slučaj u Banjaluci zgrozio je i one najtvrđeg srca.
Za Radeta Drljaču (25) iz Banjaluke je kasno, kao što je kasno i za mnoge prije njega kojima smo mogli pomoći, da smo normalna zemlja koja brine.
Drljača je mladić koji je godinama ozbiljan psihijatrijski bolesnik zbog zavisnosti o drogama i alkoholu. Nažalost, i pored pravosnažnih presuda koje su nalagale hitno liječenje, jer je Drljača bio prepoznat kao osoba opasna po okolinu, društvo je okrenulo leđa ovom mladiću.
Okretanje leđa ovakvima u praksi znači samo jedno, a to je krvavi zločin. Umjesto u klinici na liječenju, mladić je završio na ulici, jer u Republici Srpskoj ne postoji ustanova u kojoj se Drljača mogao liječiti, s obzirom da je mlađa osoba. Da apsurd bude veći, nakon što je počinio teško ubistvo, Drljača sada ima gdje da se liječi.
Riječi Drljače uoči izricanja presude: „Kriv sam. Molim vas, pomozite mi da se izlječim“, samo potvrđuju crni ambis u kojem se nalazimo.
Na pitanje zašto je ubio, Drljača je odgovorio da mu nije jasno.
Nije Rade jedini, primjera je u prošlosti bilo i previše da bi ih prihvatili kao nešto što se uobičajeno dešava.
Ukoliko se nastavi po starom, u Republici Srpskoj ćemo i u narednom periodu imati sve više stravičnih zločina u režiji psihijatrijskih bolesnika koji su na vrijeme bili prepoznati kao takvi, ali im nismo pomogli, jer nemamo adekvatne ustanove.
Zar je normalno da su jednoj zemlji koja brine o svom stanovništvu na prvom mjestu multimilionski projekti i beton garaže, a ne mentalno zdravlje vlastitog stanovništva?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu