Na ovu činjenicu, naime, upozorila je Misija OEBS-a u BiH, nakon što je analizirala sprovođenje Strategije BiH za rad na predmetima ratnih zločina.
S obzirom na činjenicu da se toliki broj osumnjičenih za ratne zločine i 23 godine poslije rata još uvijek nalazi na slobodi, postavlja se pitanje da li je realno da će većina njih i biti procesuirana, a samim tim i pravda zadovoljena.
Realno gledajući, taj broj od 5.300 je broj osoba koje se vode u raznim prijavama. Međutim, ima tu jedan broj njih koji vjerovatno nisu više ni živi i sada se iznose ti podaci, a koji možda ne odgovaraju stvarnom stanju. To jeste onaj problem koji smo mnogo puta isticali, a to je da će biologija učiniti svoje i da će dio zločina ostati neprocesuiran – kaže za Srpskainfo direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Milorad Kojić.
On smatra da je suština problema u bržem procesuiranju ratnih zločina nesuvajanje nove strategije za rad na tim predmetima, a koja je nekoliko puta skidana sa dnevnog reda Savjeta ministara BiH.
– Nova strategija treba da utvrdi i sam sistem odgovornosti i obaveze nosioca pravosudnih funkcija, odnosno tužioca i sudija. Ono što je ključno u ovom momentu jeste da je pravosuđe BiH pod direktnom kontrolom bošnjačkih političkih elita. I zato smo kroz strategiju željeli da isključimo bilo kakvu mogućnost uticaja i da se pravosuđe isključivo bavi pravnim činjenicama u cilju zadovoljenja pravde. Taj strateški dokument je jako bitan i zahtijeva hitno usvajanje – ističe Kojić.
I advokat iz Bijeljine Miodrag Stojanović naglašava da se procesuiranje ratnih zločina trenutno nalazi u “međuprostoru“ – nisu ispunjeni ciljevi ranije usvojene strategije, a nova, koja predviđa da svi predmeti ratnih zločina koji podrazumijevaju visokopozicionirane i komandno odgovorne budu okončani u narednih pet godina – još nije usvojena.
– Taj podatak o 5.300 još uvijek neprocesuiranih treba uzeti sa rezervom, jer je to broj potencijalno osumnjičenih i ne znači da će za taj broj doći do suđenja. Realno, pitanje je za te potencijalno osumnjičene koliko će njih, kroz dalju fazu istrage, biti u stepenu osnovane sumnje koja podrazumijeva i optužnicu. Ko je kriv za sve ovo? Prije svega, mislim da je kriv široko postavljeni koncept udruženog zločinačkog poduhvata po kome mi imamo tako široko postavljenu krivično-pravnu odgovornost svakoga ko je bio na neki način involviran u ratni događaj u BiH. Sa takvim odnosom prema udruženom zločinačkom poduhvatu, možemo još sljedećih 50 godina suditi – kaže Stojanović.
Advokat iz Banjaluke Milan Petković ističe da ratni zločini ne zastarijevaju, što znači da se istrage mogu sprovesti sve dok je osumnjičena osoba živa.
– Po tom pitanju nema zastare, ali se postavlja pitanje svrsishodnosti i opravdanosti, jer protok vremena utiče i na kažnjavanje, ali i satisfakciju žrtvama. Treba što prije procesuirati ratne zločine i vidjeti zbog čega do danas ti ljudi nisu ili pravosnažno osuđeni ili oslobođeni, odnosno da li su te istrage zvanično otvorene ili obustavljene zbog nedostatka dokaza. Da li je razlog svega nedostatak tužilaca ili nestručnost postojećih – mislim da tu treba izvršiti analizu i utvrditi uzroke – zaključuje Petković.
Manje osuđujućih presuda
U analizi OEBS-a navodi se da se u protekle dvije godine smanjuje procenat osuđujućih presuda u predmetima koje procesuira Sud BiH. U 2017. godini izrečene su osuđujuće presude u tek 54 odsto slučajeva dok je u 2014. godini ta stopa bila čak 89 odsto.
Šef Misije OEBS-a Brus Berton rekao je da bi uz pojačane napore, te usvajanjem revidirane strategije procesuiranja ratnih zločina, što je zadatak Saveta ministara BiH, bilo moguće dostići krajnji rok – 2023. godinu za okončanje procesa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu