Zorana Vlaho Medan, njen muž Duško te djeca Ana i Nikola žive sve ove godine u Novom Sadu, čekajući da nadležni ispoštuju predviđeno Aneksom 7. Dejtonskog sporazuma i obnove njihovu kuću u staroj i uglednoj mostarskoj četvrti Brankovac, u Bajatovoj ulici na broju 1, piše Klix.ba.
Zorana priča kako je 1992. godine spasavala djecu, tada devetogodišnju Anu i Nikolu od trinaest mjeseci, odlazeći iz rodnog grada, ostavljajući muža koji je vjerovao da će se sve srediti za mjesec ili dva.
Došla sam u Mostar na sopstveni rizik 1997. godine, umrla bih da nisam došla. Aplicirala sam za sredstva za obnovu već naredne godine kod Komisije za izbjeglice koja je bila u Đačkom domu. Svake godine sam ponavljala, dok mi se prije pet godina nije javio čovjek i kazao da nema potrebe da više šaljem, jer imaju punu policu mojih zahtjeva – priča Zorana.
Aplicirali su na sve moguće adrese, međunarodne instance, ministarstva u Bosni i Hercegovini, čak i Republici Srbiji… Skoro je trideset različitih institucija na spisku onih kojima su se sve ovo vrijeme obraćali za pomoć.
– Dugo je bila dilema da li je objekt u UNESCO-ovoj zoni ili nije, na kraju zvanično jeste, ali kao da bi bilo bolje da nije. Kuća je pod zaštitom države, druga kategorija… Sve ovo vrijeme samo je jedna stvar bila ista, odgovor da za našu kuću i njenu obnovu niko nema para – kaže nam Zorana.
Problem je bio prikupljanje dokumentacije izgubljene i izgorjele u ratu, a najvažnija od svega je činjenica da porodica Medan živi od jedne plate i nema sredstava da investira u obnovu svog objekta.
– Nakon jednog TV priloga na volšeban način se iznalaze sredstva za izradu projketa sanacije, to finansira Agencija Stari Grad u vrijednosti četiri hiljade KM. Nakon što nismo imali sreće s brojnim instituicijama u BiH, gledajući neka obećanja Aleksandra Vučića u Mostaru, nama dođe luda ideja i mi pošaljemo dopis i na njegov kabinet. I tu se klupko počinje odmotavati, jave se iz kabineta i upute nas na Komesarijat za izbjeglice Srbije. U to vrijeme Ana slučajno sretne Mladena Ivanića, člana Predjedništva BiH te se i njemu obratimo – priča nam dalje.
Komesarijat za izbjeglice Srbije porodicu Medan upućuje na Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, kojima su se oni i ranije obraćali, a predmet je tri i po godine ležao u podrumu.
– Nema kakvih odbijenica nismo dobijali od raznih institucija, od toga da nismo poslali neki od potrebnih papira, do toga da nam je kuća prevelika i da nema vajde obnavljati za porodicu koja je samo tročlana, isključujući iz računice sina kojeg imamo. Vrijeme prolazi i niko ništa – kažena kraju Zorana Medan Vlaho.
Da li će se i kada život vratiti u nekad prelijepu staru kuću u Bajatovoj ulici na broju jedan, još nije poznato. Čeka se ono što su dočekale brojne druge povratničke porodice, odobrenje nadležne institucije i sredstva za opravak njihovog doma.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu