Doktorka je navela primjer svoje porodice, rekla je da se članovi njene porodice okupljaju petkom uveče i da tada naručuju hranu pa je te razgovore slikovito opisla kao “razgovore za ponijeti”.
Porodice su timovi koji upravljaju domaćinstvom. Roditelji odnosno odrasli upravljaju tim timovima i potrebna im je startegija kako bi se u kući razvila kultura saradnje i doprinosa porodice. Uporedila je to sa planom za što bolji poslovni uspjeh, indirektno, naravno.
Porodični razgovori čine centralni dio tog procesa, i treba uložiti trud i vrijeme u to, rekla je ova doktorka.
Razgvori članova porodice imaju važnu ulogu za osjećaj pripadnosti, jačanju veza između članova i potvrđivanju ideje da je svaki član porodice važan. Kroz te sastanke djeca uče mnogo o životnim vještinama. Slušanje drugih, artikulisanje njihovih mišljenja i ideja, rješavanje problema i pronalaženje kompromisa. Upravo o tim vještinama uče. I te sposobnosti su bitne za razvoj emocionalne inteligencije.
Dio tih razgovora treba da čine i porodični planovi, kao i iskazivanje zahvalnosti svim članovima za trud i uvažavanje toga koliko su bitni u porodici.
Savjeti:
– sastanci treba da se organizuju u kontinuitteu, makar jednom nedjeljno
– treba skloniti sve uređaje koji mogu ometati tok razgovora
– odrediti mjesto i vrijeme razgovora, dobro je čak da to bude i vremenski ograničeno, kako bi se reklo sve što se želi taj put, smatra Debora Trengov
– svako treba da iskaže mišljenje a da ga drugi ne kritikuju
– potrebno je odrediti dnevni red sastanka
– treba razgovarati o svemu, ne samo o problemima
– komlikovana pitanja ne moraju se odmah riješiti, mogu se ostaviti i za naredni razgovor
– razmišljate o rješenjima i težite rješenju koje svima odgovara
– predložene opcije ne moraju se odmah primjeniti u praksi, mogu se postepeno probati
– tinejdžeri mogu odbiti da prisustvuju tom sastanku, ne forsirajte ih, ostavite poziv otvorenim i recite im da se njihovo mišljenje uvažava, piše theparentswebsite.com.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu