Svjedok iznuđene, nove svakodnevice u Barseloni je i dr Tanja Dučić, Užičanka koja radi kao naučnik na institutu ALBA.
Katalonija, čiji je Barselona glavni grad, poslije madridske je druga najteže pogođena regija u Španiji. U ovoj pokrajini je od korona virusa oboljelo skoro 24.000 ljudi, a procenat smrtnosti je 9,3 odsto. Tračak nade daje činjenica da je više od 34.000 ljudi u cijeloj Španiji ozdravilo. Na žalost, zdravstveni sistem je pred kolapsom. Bolnice su preopterećene i imaju tri puta više pacijenata nego što im kapaciteti dozvoljavaju. Zbog prijema novih pacijenata napravljene su improvizovane bolnice, a u istu svrhu stavljeni su i mnogi hoteli. Mnogo je i jako tužnih događaja u staračkim domovima, puno medicinskog osoblja je zaraženo – priča za Blic dr Tanja Dučić.
U srijedu uveče, nastavlja ona, španski mediji prenijeli su vijest da je sekvenciran genom virusa izolovanog kod dva pacijenta u bolnici “Vall d’ Hebron”, jednoj od najvećih u Barseloni, koja je na početku epidemije adaptirana za prijem samo oboljelih od korone virusa.
– Ovo je važno jer će pomoći da se uporede sekvence između različitih populacija i utvrdi se da li virus mutira u toku širenja – prenosi Tanja riječi španskih ljekara.
Izuzev da ode u kupovinu namirnica ili u apoteku, niko u Barseloni nema pravo da napusti svoj dom, osim ako je njihov rad esencijalan za zajednicu, što se dokazuje posebnim dokumentom. Upravo ti koji rade su i najugroženiji. Susreti sa članovima porodice koji žive odvojeno i prijateljima su nemogući.
– Španci su vrlo disciplinovani što se kretanja tiče, iako su više nego navikli na život na ulicama. Slično je i u Barseloni, nema druženja čak iako živimo blizu jedni od drugih, viđamo se samo onlajn ili uveče na terasama kada dajemo podršku medicinskim radnicima koji su zaista naši heroji. Moj aplauz je najviše namijenjen našim ljekarima i mojim drugaricama koje sada rade na prijemu oboljelih u Srbiji – priča Užičanka koja je završila Prirodno matematički fakultet u Beogradu i doktorirala na Georg-August univerzitetu u Njemačkoj.
Tanja živi u predgrađu Barselone Sedranjola del Valjes. Sa svoje terase može da vidi samo prazne ulice kojima uglavnom prolazi samo policija i građani koji žure u kupovinu.
– Svi su jako solidarni i empatični. Od kada ovo traje, niko od mojih kolega i prijatelja nije otišao u posjetu svojim familijama, ioako one žive relativno blizu. Poštuju mjere zaštite jer niko ne zna da li je zaražen. Ljudi ipak nađu način kako da pomognu svojima. Kupe im namirnice i ostave im pred vratima, bez ikakvog fizičkog kontakta – navodi Tanja.
Svi odreda održavaju kontakte sa srodnicima i drže do očuvanja i produbljivanja prijateljstava preko interneta. Takav način komunikacije, kaže Užičanka, posebno je bitan njoj i svima koji su daleko od svojih porodica.
– Ljudi su kreativni. Nerijetko se začuje kako nego na gitari zasvira muziku, a drugi izađu na terasu i odigraju flamenko. Moje komšije iz zgrade preko puta su čestitale rođendan komšiji koji živi iznad mene porukom koja je bila ispisana na transparentu istaknutom na terasi, a lijepim željama su se pridružil i policajci koji su slavljeniku mahali sa ulice – kaže sagovornica.
Institut na kome je zaposlena je prestao sa radom 13. marta. Dva dana ranije obustavljen je njen posao na kome je bila angažovana, a koji se odnosi na istraživanje potencijalnih biomarkera u neurodegenerativnim bolestima, u toku eskperimenta koji je pripreman godinu dana.
– Naučnici koji moraju da rade mogu pristupiti laboratorijama na Institutu uz prethodno odobrenje tri najviše instance i uz prethodnu obuku kako raditi u ovim uslovima. Sem najneophodnijih esecnijalnih zanimanja, posao se za sada odvija uglavnom preko onlajn platformi. Svi pratimo različite kurseve i radimo kućne fizičke vježbe, tako da ćemo možda iz svega ovoga izaći sa novim vještinama i znanjima, ali definitivno drugačiji nego prije. Nadamo se da će vrijeme koje je trenutno stalo kapitalizovati naše najbolje vrijednosti – zaključuje dr Tanja Dučić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu