PORUKA PRERANO PREMINULOM SINU "Danas kada bi napunio 15 godina, pokušavam zaboraviti koliko mi nedostaješ"

Ovaj nenadonadiv gubitak, pogodio je i blogera i novinara Domagoja Jakopovića Ribafiša, kada mu je prije dvije godine preminuo sin Rok, prenosi Blic.

Imao je samo 12 godina, a njemu u čast Domagoj je prošle godine započeo projekt RokOtok u sklopu kojeg želi da poveže roditelje s djecom sa namjerom da ih skloni od moderne tehnologije kako bi uživali u prirodi i učili kako tu istu prirodu čuval i zaštitili.

Juče, kada je Roko trebalo da napuni 15 godina, Ribafish mu je na svom Instagram profilu posvetio dirljive riječi koje gađaju ravno u srce:

– Danas, kad bi napunio petnaest godina…

Moja mama kad pokušava da me utješi kaže da si ovde među nama bio s nekom svrhom, i da je sve što se dogodilo jednostavno moralo biti tako jer smo na ovom Planetu samo mali i prolazni. Kaže i da trebam biti sretan jer sam imao pravu iskrenu ljubav, koju nemaju mnogi koji naštancaju hrpu dječurlije i uopšte im nije stalo do njih. Kažu ljudi i još puno stvari, ali na današnji dan odustajem od ljudi i želim biti posve sam, sam sa svojim mislima, tugom i suzama, tumarati negdje po jesenjim bojama i pričati nešto suvislo s pogledom u nebo.

View this post on Instagram

Danas, kad bi napunio petnaest godina… Moja mama kad me pokušava utješiti kaže da si ovdje među nama bio s nekom svrhom, i da je sve što se dogodilo jednostavno moralo biti tako jer smo na ovom Planetu samo mali i prolazni. Kaže i da trebam biti sretan jer sam imao pravu nepatvorenu ljubav, koju nemaju mnogi koji naštancaju hrpu dječurlije i uopće im nije stalo do njih. Kažu ljudi i još puno stvari, ali na današnji dan odustajem od ljudi i želim biti posve sam, sam sa svojim mislima, tugom i suzama, tumarati negdje po jesenjim bojama i pričati nešto suvislo s pogledom u nebo. Zamišljam da me čuješ svaki put dok negdje hodam, plovim, samo ležim i blejim u zvijezde… I ne znam kako bi danas izgledao, pa dvojim između ovakvog veseljka kad smo osvojili Paklenicu, onakvog kakav si bio u trenutku kad si otišao, ili nekakvog ozbiljnog srednjoškolca koji brine o frizuri, rastura na dramskoj ili pak ima neki novi hobi koji meni kao i obično – nije previše jasan… Imao sam jasan plan što bih ti dao na današnji dan, karte za koncert po tvom izboru (ok, bunio bih se na onaj norveški metal i cajke, ali znaš da bi na kraju bilo po tvome) i knjigu Zlatka Krilića „Živi pijesak“. I naravno, putovanje na neku tvoju destinaciju gdje bismo išli nakon škole. Iako te i dalje zamišljam kao lika za Disneyland, vjerojatnije bi ti htio Las Vegas ili nešto slično, ali želja bi se ispoštovala. Našli bi neki način da se maknemo iz Zagreba i igramo, smijemo, zabavljamo, svađamo, plačemo, volimo… Ali eto, tebe nema, a ja trčim na tisuću strana kako ne bih stao i predao se, pokušavam glumiti klauna i zabavljati sve oko sebe, pokušavam sve da zaboravim koliko mi nedostaješ, čovječe, da si barem tu, makar me sad pola sata prije škole gađao najtežim udžbenikom i odbio doručak… Kako je sve sad besmisleno i glupo, kako je teško i jadno kad više nisi tu i kako bih te samo grlio i osjetio tvoju toplinu, Žmrmbljo moj mali, idi dalje tulumari tamo gdje već jesi i znaj da te volim najviše na svijetu. Podignite čašu za Rokatanskog, plivamo za njega ovog ljeta. #rockatansky #rokotok

A post shared by Domagoj Jakopović Ribafish (@ribafish13) on Oct 6, 2020 at 11:23pm PDT

Zamišljam da me čuješ svaki put dok negdje hodam, plovim, samo ležim i blejim u zvijezde. I ne znam kako bih danas izgledao, pa se dvoumim između ovakvog veseljka kad smo osvojili Paklenicu, onakvog kakav si bio u trenutku kad si otišao, ili nekakvog ozbiljnog srednjoškolca koji brine o frizuri, rastura na dramskoj ili ipak ima neki novi hobi koji meni kao i obično nije previše jasan.

Imao sam jasan plan šta bih ti dao na današnji dan, karte za koncert po tvom izboru (ok, bunio bih se na onaj norveški metal i cajke, ali znaš da bi na kraju bilo po tvome) i knjigu Zlatka Krilića „Živi pijesak“. I naravno, putovanje na neku tvoju destinaciju gdje bismo išli nakon škole. Iako te i dalje zamišljam kao lika za Diznilend, vjerovatnije bi ti htio Las Vegas ili nešto slično, ali želja bi se ispoštovala. Našli bi neki način da se maknemo iz Zagreba i igramo, smijemo, zabavljamo, svađamo, plačemo, volimo.

View this post on Instagram

Zemlja je ovog 28.2. napravila još jedan u nizu krugova oko Sunca ne našavši parking, neki nebeski programer je zaklopio svoje računalo i otišao na zasluženi počinak, a ja sam proveo dan uglavnom šetajuć, bacajuć kamičke u more i proplakavši puno, jako puno suza. Prošla je točno godina dana otkako je Rok otišao u vječna lovišta, na neko drugo mjesto, i ostavio ogromnu rupu u mom i srcu svih onih koju su poznavali to bistro dijete. Poslušao sam mantre dragih i pametnih ljudi i stalno si ponavljam da mi ne utječemo na sudbinu, da smo samo mali kotačići koji pokreću cijeli sistem, ali njime ne upravljaju, niti znaju što će se desiti sutra. Pa ću sutra morati biti bolji i opet biti dobri stari klaun Riba koji obožava djecu, žene, tulume, prijatelje i život. Kastriran, ali živ. I živjet ću dalje još tih dvadesetak godina valjda, upoznavati nove ljude i nositi kamen u utrobi, pokušavati živjeti i stvoriti nešto lijepo. Rok se neće vratiti, ali možda mogu pomoći nekim drugim klincima i roditeljima da malo više putuju, šeću, bave se sportom i ne čmrlje za ekranima. Projekt koji pokrećem se zove RokOtok i radi se o tome da želim plivanjem povezati sve hrvatske nastanjene otoke. U koje god mjesto uplivam, tamo dijelim svoje knjige/slikovnice o razgovorima s Rokom (završavam je drugi tjedan) i držim predavanje zašto treba putovati, igrati se, upoznavati svijet oko sebe. Za to će mi trebati dva mjeseca, brod, kapetan, čovjek koji će voditi društvene mreže i netko tko će zivkati Turističke zajednice po otocima. Power point je spreman, trebam sad nekog sposobnog da plan provede u djelo. Ja krećem s treninzima, Rok me već čeka, u moru pored Proizda i najdraže nam plaže. Mora se dalje, ionako je sve ovo samo nečiji ružni scenarij… #rockatansky #ribafish #rokotok #love

A post shared by Domagoj Jakopović Ribafish (@ribafish13) on Mar 2, 2019 at 6:30am PST

Ali eto, tebe nema, a ja trčim na hiljadu strana kako ne bih stao i predao se, pokušavam glumiti klovna i zabavljati sve oko sebe, pokušavam sve da zaboravim koliko mi nedostaješ, čovječe, da si barem tu, makar me sad pola sata prije škole gađao najtežim udžbenikom i odbio doručak.

Kako je sve sad besmisleno i glupo, kako je teško i jadno kad više nisi tu i kako bih te samo grlio i osjetio tvoju toplinu, Žmrmbljo moj mali, idi dalje tulumari tamo gdje već jesi i znaj da te volim najviše na svijetu. Podignite čašu za Rokatanskog, plivamo za njega ovog ljeta – napisao je Domagoj, koji je svojom objavom naterao suze na oči nekoliko hiljada pratilaca, kao i svima onima koji su pročitali njegovu i više nego emotivnu poruku upućenu prerano preminulom sinu.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu