Topčagićeva je takođe rekla i zbog čega je odbila nagradu za životno djelo, prenosi Blic.
– Počeo telefon da zvoni kao lud, zovu sa svih strana, a ja – kose, frizure nema, glave nema, garderobe nema. Ja u haosu, spremam proljećnu garderobu, odlažem zimsku. Korona tu. Ja uživam u Banovcima, na Tari. Ugojila se, ubucila se, stalno zovu prijatelji da ideš negdje da ždereš. Ja sve od sutra dijetu neku. Odbijala sam televizijske emisije. Izmislim da sam negdje jer sam se bila zapustila, ko svinjče neko. Nisam vodila računa o izgledu jer je krenula korona, nigdje se ništa ne snima, ne nastupa, i ja se opustila, kad ono, haos! Snašlo me je ludilo. Počinjem da tražim stvari, kreće panika, nisam spremna bila za Sanremo. Izvukla iz fundusa neku sakojčinu, rolku, kačket i naočare. Ekipe iz Zagreba, Splita, Crne Gore, Sarajeva. Svi zovu i dolaze. A ja se preznojila, nema pudera, pufnice. Počinjem da urlam na sebe šta me je snašlo a ja nespremna. Ibrahimović me je bacio u orbitu. Ljudi mi javljaju da masovno italijani stavljaju da im telefon zvoni sa mojom pjesmom.
A evo šta Nada kaže za nagradu za životno delo.
– Ja nemam nikakvu nagradu. Dali mi to za životno djelo. Malo sam se šegačila, to je bilo prije dvije, tri godine. Poslije te nagrade vidim samo sanduk, daleko bilo. Sjećam se 1985. godine, kad smo muž, ja i sin išli na ljetovanje, i gledamo televiziju. Zoran Radmilović bolestan, leži u bolnici dolazi ekipa i uručuje mu nagradu baš za Životno djelo. I čovjek umre poslije nekoliko dana. Kad su mi rekli da treba da primim tu nagradu, rekla sam da nema šanse da se pojavim da preuzmem to priznanje. I, stvarno, nisam ni otišla. Zovu me organizatori, svi redom da vide gdje sam, a ja negdje van Beograda, uopšte to nisam shvatila ozbiljno. Mene zovu samo kad treba da se pjeva negdje gdje padaju bombe – istakla je pjevačica za “Svet”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu