Kao trinaestogodišnjakinja, deportovana je u Aušvic zajedno s majkom i starijom sestrom. Sve tri su preživjele, iako je većina njene šire porodice trpjela glad.
Nakon rata, vratila se u Mursku Sobotu, Slovenija, gdje je provela ostatak života kao jedna od rijetkih preostalih članica nekada brojne jevrejske zajednice u Prekmurju, regiji na krajnjem sjeveroistoku Slovenije.
Erika je godinama bila predana očuvanju sjećanja na prekmurske Jevreje, a 2012. godine odlikovana je Zlatnim redom za svoj doprinos podizanju svijesti o holokaustu u Sloveniji i Evropi.
Boris Hajdinjak, direktor mariborske Sinagoge, istakao je da je Furst bila vrijedan izvor informacija za slovenske istoričare, koji nisu imali priliku sistemski prikupiti svjedočanstva dok su mnogi preživjeli još bili među nama. Njena sjećanja sačuvala su imena, lica i događaje mnogih predratnih prekmurskih Jevreja.
Hajdinjak se često sastajao s njom kako bi dobio pouzdane informacije o to vrijeme, ističući njenu nevjerovatnu spremnost da dijeli svoja sjećanja i pozitivan pogled na život, što ga je uvijek iznova fasciniralo, prenosi Avaz.