Zemlja se sastoji od kore, plašta, te unutrašnjeg i vanjskog jezgra.
Čvrsta unutrašnja jezgra nalazi se oko 5000 kilometara ispod Zemljine kore i odvojena je od polučvrstog plašta tečnom vanjskom jezgrom, koja omogućuje unutrašnjoj jezgri da se okreće brzinom različitom od rotacije same Zemlje.
S radijusom od 3540 kilometara, Zemljina je jezgra otprilike veličine Marsa. Sastoji se uglavnom od željeza i nikla i sadrži otprilike jednu trećinu Zemljine mase.
U istraživanju objavljenom u časopisu Nature Geoscience u ponedjeljak, Yi Yang, naučni saradnik na Univerzitetu u Pekingu, i Xiaodong Song, profesor na Univerzitetu u Pekingu, proučavali su seizmičke talase od potresa koji su prošli kroz unutrašnje jezgro Zemlje sličnim stazama od 1960-ih do zaključiti koliko se brzo unutrašnje jezgro vrti.
Ono što su pronašli bilo je neočekivano, rekli su. Od 2009. seizmički zapisi, koji su se prethodno mijenjali tokom vremena, pokazuju malu razliku.
To, rekli su, sugeriše da je rotacija unutrašnjeg jezgra pauzirala.
– Pokazujemo iznenađujuća opažanja koja pokazuju da je unutrašnje jezgro gotovo prestalo rotirati u posljednjoj deceniji i možda doživljava kretanje u drugom smijeru – napisali su u studiji.
– Kada pogledate deceniju između 1980. i 1990. godine vidite jasnu promjenu, ali kada vidite 2010. do 2020. ne vidite puno promjena – dodao je Song.
Kretanje unutrašnjeg jezgra pokreće magnetno polje generisano u vanjskom jezgru i uravnoteženo gravitacionim efektima plašta.
Poznavanje načina na koji unutrašnje jezgro rotira moglo bi rasvijetliti kako ti slojevi međusobno djeluju i druge procese duboko u Zemlji.
Međutim, raspravlja se o brzini te rotacije i o tome mijenja li se, rekao je Hrvoje Tkalčić, geofizičar s Australskog nacionalnog univerziteta, koji nije bio uključen u studiju,
– Unutrašnje jezgro se zaustavlja u potpunsti – objasnio je.
Nalazi studije znače da je unutrašnje jezgro sada više usklađeno sa ostatkom planete nego prije deset godina kada se vrtila malo brže.
– Ne događa se ništa kataklizmično – dodao je.
Song i Jang tvrde da bi, na osnovu njihovih proračuna, mala neravnoteža u elektromagnetnim i gravitacijskim silama mogla usporiti ili čak preokrenuti rotaciju unutrašnjeg jezgra.
Vjeruju da je to dio ciklusa od sedam decenija, a da se prekretnica prije one koju su detektovali u svojim podacima oko 2009/2010. dogodila ranih 1970-ih.
Tkalčić, koji je autor knjige “Unutrašnje jezgro Zemlje: otkrivena posmatračkom seizmologijom”, rekao je da je “analiza podataka u studiji dobra”.
Međutim, nalaze studije “treba uzeti s oprezom” jer je “potrebno više podataka i inovativnih metoda da se rasvijetli ovaj zanimljiv problem.”
Song i Jang su se složili da je potrebno više istraživanja.
Tkalčić, koji cijelo jedno poglavlje svoje knjige posvećuje rotaciji unutrašnjeg jezgra, sugerisao je da je ciklus unutrašnjeg jezgra svakih 20 do 30 godina, umjesto 70 predloženih u najnovijoj studiji.
Objasnio je zašto dolazi do takvih varijacija i zašto je bilo tako teško razumjeti šta se događa u najdubljim dijelovima planete, prenosi Kliks.
– Predmeti naših istraživanja zakopani su hiljadama kilometara pod našim nogama – rekao je.
– Koristimo geofizičke metode zaključivanja kako bismo zaključili Zemljina unutrašnja svojstva i moramo biti oprezni sve dok multidisciplinarna otkrića ne potvrde naše hipoteze i konceptualne okvire – objasnio je.
– Seizmologe možete zamisliti poput doktora koji proučavaju unutrašnje organe tijela pacijenata koristeći nesavršenu ili ograničenu opremu. Dakle, uprkos napretku, naša slika unutrašnjosti Zemlje još uvijek je mutna i još smo u fazi otkrića – prenosi CNN.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu