Ovako priča pomoćnik direktora Instituta za ortopedsko-hirurške bolesti “Banjica” doc. dr Nemanja Slavković. Prije nedjelju dana ova bolnica se vratila u kovid sistem i već u prva dva dana primljeno je 300 pacijenata, čime je kapacitet mjesta popunjen.
Reporteri Blica obišli su ovaj kovid centar. Ispred bolnice je mirna situacija, nema gužve, što je i očekivano budući da više nema slobodnih mjesta.
Sve je drugačije. Imamo daleko više pacijenata. U prethodnom periodu više od 370 pacijenata je prošlo kroz bolnicu za mjesec dana. Sada smo pun kapacitet od 300 pacijenata primili u roku od 48 sati. Juče smo imali prvih 19 otpusta i odmah smo primili isto toliko. Ranije se to nije dešavalo, imali smo otpuste i postepeno smo se praznili – kaže doc. dr Slavković.
Sada liječe pacijente sa ozbiljnijom kliničkom slikom.
– Za razliku od prošlog puta kada nismo bili respiratorni centar, sada na intenzivnoj terapiji imamo 22 pacijenta, od kojih je 12 intubirano. Takve pacijente ranije nismo imali. Na nekoj vrsti kiseonične potpore imamo oko 100 pacijenata, što je trećina ukupnog kapaciteta – ukazuje doc. dr Slavković.
Sve starosne dobi
Kada je riječ o starosnoj strukturi pacijenata, u prosjeku imaju više mlađih.
– Najmlađi imaju između 20 i 25 godina. Najkritičniji su i dalje oni koji imaju neku vrstu komorbiditeta. Teže kliničke slike su najizraženije u srednjem uzrasnom dobu, oko 50 godina, uglavnom gojazniji, imaju dijabetes i reklo bi se u većem broju muškarci – objašnjava sagovornik.
Ulazak u crvenu zonu
Ima li straha među zaposlenima.
– Ima straha i pomalo tenzije, ali sve je to normalno. U ortopedskoj hirurgiji mi se ne susrećemo sa tako teškim pacijentima. Jako je naporno raditi pod skafanderima, temperature su visoke, gubi se i po nekoliko stotina mililitara znoja – kaže doc. dr Slavković, u šta smo se uvjerili već na samom početku.
Kako kaže doc. dr Slavković, dešava se da se stanje pacijenta naglo i drastično pogorša, nekada kroz 15 minuta, zbog čega je neophodno danonoćno praćenje.
– Dominantni i najteži dio posla rade naše medicinske sestre i tehničari, koji su izloženi svakodnevnim naporima i neposredno komuniciraju sa pacijentima. Takođe, ključni su internisti i anesteziolozi koji vode šok sobe i intenzivnu terapiju koja je, takoreći, u pravom ratnom stanju – ističe on.
Potpuna njega
– Stalno nas obilaze, pričaju sa nama. U svakom trenutku su tu za nas i obezbjedili su nam sve što treba – priča 71-godišnji pacijent koji je među prvima došao na “Banjicu”.
Njegov kolega iz sobe prima terapiju kroz infuziju.
– Svanulo mi je otkad sam došao ovdje. Nije bilo lako, imao sam 40 temperaturu, ali sad mogu i da prošetam. Spasli su me – naglašava on, dok treći pacijent koji je na terapiji kiseonikom daje znak rukom da je dobro.
Doc. dr Slavković navodi da su angažovani svi zaposleni sa Instituta “Banjica”, ali da su u pomoć pritekle kolege sa strane, prije svega internisti. Tu upoznajemo koordinatora internističke grupe dr Milana Mitrovića.
– Teže su kliničke slike i imamo više bolesnika. U prvom naletu imali smo najviše 220 pacijenata u jednom trenutku, a danas imamo 320. Ulažemo ekstremne napore, nismo imali dan pauze. Naše porodice jesu zabrinute, ali su ponosne – napominje dr Mitrović.
Apel ljekara
Doc. dr Slavković ističe da je iskustvo pokazalo da i pacijenti koji su u najboljem opštem zdravstvenom stanju mogu da budu podložni veoma teškim kliničkim slikama, pa čak i smrtnom ishodu.
– Nisam ni epidemiolog ni infektolog, ali ovo je situacija koja će očigledno trajati i sa čim ćemo morati da naučimo da živimo. Mogućnosti liječenja jesu i biće još dugo vremena ograničene. Još nemamo dovoljno naučnih saznanja kakve posljedice ovaj virus ostavlja po unutrašnje organe – kaže on.
Naglašava da je ključno izbjegavanje kontakata i uzdržavanje od nekih stvari na koje smo svi navikli.
– Osim toga, ukoliko dođe do, kolokvijalno rečeno, pucanja zdravstvenog sistema, a već smo na granici, nastaće ozbiljan problem. Suština je da ljudi shvate da su oni prva i najbezbjednija linija da se cijeli sistem zaštiti – zaključuje doc. dr Slavković.
Nemogućnost disanja
Tišinu na odjeljenju remeti samo zvuk kašlja, a prema riječima doc. dr Slavkovića, pacijenti se najviše žale na otežano disanje.
– Takođe, visoke temperature zbog čega su malaksali, osjećaju se nemoćno, imaju bolove u leđima zbog dugog ležanja. Ne žale se na gubitak čula ukusa i mirisa, jer su trenutno u drugim problemima. Naravno, pacijenti koji su već na kiseoniku njima je lakše, te se u tom momentu ne žale na nedostatak kiseonika, ali je to uzrok zbog čega su na nekoj vrsti oksigene terapije – objašnjava sagovornik.
Obični razgovori sa pacijentima
Ljekar na specijalizaciji na ortopediji dr Nikola Colić danas slavi rođendan, a nije ni sanjao da će ga slaviti pod skafanderom.
– Ovo je prvi put, a sve više mislim da neće biti posljednji. Ipak, mi ortopedi na odjeljenjima smo više ispomoć. Odlazimo u vizite, vidimo šta treba pacijentima, ali ono što praktikujem jeste da popričam s njima o običnim stvarima. Smatram da im to dosta znači, jer niko od porodice ne može da dođe u posjetu, tako da se trudim da ih zabavim koliko je moguće – priča dr Colić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu