Njegov emotivan sastav, objavljen je na Internet časopisu za podsticanje dječjeg stvaralaštva “Tabla”, a Blic ga prenosi u cjelosti:
“Kiša koja sipi i lupa otrošne crijepe kuće moje, probudi me. Otvaram oči i vidim mrak. Sat otkuca ponoć. “Sitni sati”, pomislih. Grane pucketavo udaraše u moj prozor. Veliki gordi mjesec uzdiže se iznad oblaka. Pogledah ga i ništa. Vratih se u krevet.
Ali tada, nikad prije osjećajne strahote me zahvatiše. Ništa u mojoj duši. Prazna je poput flaše vina mog pijanog oca. Nikada ne obraća pažnju na mene što me i ne vrijeđa. Ja sam samo još jedna kap na crijepu u vrijeme kiše. Klizim dole i čekam smireno svoj pad u oluke beznađa.
S tom mišlju se i probudih. Spakovah izderane knjige i krenuh u školu. U školi puno bezdušnih lica i bezdušnih mjesta. Pogledi tih bića, što drugi nazivaju drugarima, u meni ne bude ništa. Otvorih prozor. “Kako visoko”, pomislih. Ipak, nije li to zanimljivo. Ja, bijednik, razmišljam o luksuzu.
Vraćam se kući i gledam onu veliku pijanicu. Svojim debelim prstima kida meso i jede ga. Ne misli na mene, a, bogme, ni ja na njega. Nađem ja te neke mrve i tako. Uđoh u svoju sobu, nekadašnji dnevni boravak. Kiša rominja, opet. “Nije li lijepo biti kap”, rekoh tiho.
Tad i kiša u inat prestade.
Bakir Selimović, VIII razred, Prva osnovna škola, Živinice, Bosna i Hercegovina
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu