Drugim riječima, nije bilo nijedne pravosnažne presude u Sudu BiH koja bi definitivno potvrdila ono što se od početka zna da je i srpski narod bio žrtva u nesrećnom ratu koji je zadesio ove prostore.
Sarajevo, Sijekovac, Visoko, Konjic, Mrkonjić Grad, Šipovo, Tuzlanska kolona, Dobrovoljačka ulica, Bratunac i mnoga druga mjesta tokom odbrambeno-otadžbinskog rata bila su stratišta Srba u BiH.
Iako je to svima odavno jasno, za domaće pravosuđe važila je druga priča, ali i njoj je konačno došao kraj.
Apelaciono odjeljenje Suda BiH ukinulo je prvostepenu oslobađajuću presudu ratnom komandantu Srebrenice Naseru Oriću za mučka ubistva Srba na području Bratunca i tako pružilo nadu da bi pravda ipak, mogla pobijediti i tako barem za trenutak utješiti srpske majke.
Ono što je sada najbitnije to je da i drugi direktni svjedoci Orićevih zločina, pored onih saslušanih, a koji su iz različitih razloga do danas ćutali, konačno progovore o onome što su vidjeli, a sve u cilju da pravda bude zadovoljena i Orić konačno bude osuđen zbog onoga što je činio.
Pravosudni sistem je takav, a pravo i pravda su dva svijeta, koja su barem kada je u pitanju srpski narod, prečesto bila na suprotnim stranama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu