Jedni tvrde da je „Pravda“ (za Davida) politizovana, zloupotrijebljena, izmanipulisana i da je nanijela veliku štetu, drugi tvrde da samo „Pravda“ može vratiti život u normalu. Iskreno, i jedni i drugi su u pravu, međutim ovako ne može dalje.
Svakako, „Pravdi“ nije trebao perfomans 30. decembra, mnogi su osudili odlazak pred RTRS, svakako i pred zgradu patologa Željka Karana. Nije bitno koliko je ljudi došlo na novogodišnji koncert Harisa Džinovića u Banjaluci, “Pravda” ga svakako nije smjela prekinuti, jer su time dali povod vlastima da se obračuna s njima. Onima koji drže treću stranu zasmetale su slike narodnog poslanika koji je oduševljen prekidanjem koncerta.
Međutim, treba se staviti i u kožu Davora Dragičevića, koji devet mjeseci ne zna šta mu se desilo sa sinom. Da taj čovjek nije izašao na ulicu, njegov sin bi ostao „narkoman koji je slučajno upao u rijeku“.
Njegovi postupci često su možda radikalni i za neke teški, ali on misli da je to jedini način da bi se došlo do „Pravde“.
Samo konačnim hapšenjem odgovornih za ubistvo Davida može se očekivati da se smiri situaciju u Banjaluci.
Vrijeme je da se Tužilaštvo oglasi i kaže dokle je došla istraga i da li se konačno može očekivati pravda.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu