I Jadranka Novakov (51) iz Novog Sada je jedna od mnogih žena koje su uspjele da pobijede ovu opaku bolest iako su joj u roku od samo šest mjeseci zbog raka odstranjene obe dojke. Danas šeta u haljinama sa dekolteom, ponosna na svoje grudi u kojima se umjesto tkiva nalaze proteze.
Jako je važno vježbanje ruke poslije operacije i ugradnje proteze, kao i nega kože dojke dok se ne „prokrvi“. Postepeno, kako rana zarasta, tako i dojka dobija svoju normalnu boju, kaže Jadranka
Jadranka je lijepa, nasmijana i uspješna poslovna žena. Niko ko je prvi put vidi ne bi mogao ni da nasluti da je iza nje višegodišnja teška borba s rakom zbog čega su joj odstranjene obe dojke. Prvo jedna, pa druga. Ali predaja nijednog trenutka nije bila opacija za ovu hrabru ženu. Borila se kao lavica i ne samo da je uspjela da pobijedi opaku bolest već danas šeta u haljinama sa dekolteom, ponosna na svoje grudi u kojima se umjesto tkiva nalaze proteze.
Ispovijest hrabre žene koja je dva puta pobijedila rak dojke
– Prije šest godina, na Veliki četvrtak, odstranjena mi je lijeva dojka i svi limfnih čvorovi lijeve aksile, zatim jajnici, a onda, nakon samo šest mjeseci i desna dojka. Pošto je kod mene urađena subkutana mastektomija, što znači da su mi ostale i bradavica i koža dojke, imala sam tu sreću da su mi oba puta, odmah u toku operacije na Institutu za onkologiju Vojvodine u Sremskoj Kamenici, ugrađeni implanti – priča Jadranka.
Ponosna sam na svoje implante
Proces nije jednostavan, bilo je tu i suza i bolnog namještanja proteze, ali sve joj je padalo lakše kad bi nakon operacije u ogledalu vidjela odraz svojih starih-novih grudi.
– Namještanje implanta podsjetilo me je da je porođaj mačji kašalj, a težinu sopstvene ruke nisam bez bolova, koji teraju suze na oči, mogla da podignem ni do visine ramena. Ali svakim danom, samo snagom volje i upornošću bivala sam bolje. Divan je osjećaj kada spoznate da ste „cijeli“ i funkcionalni, mnogo vam lakše pada i ta bol i sve što dolazi nakon operacije u zavisnosti od tipa karcinoma – zračenja, hemoterapije, hormonska terapija, oporavak…I kada se osvrnem danas, bez obzira na bol, opet bih uradila isto. Jedino što bi me u tome spriječilo bio bi savet ljekara da to nije za mene – iskrena je Jadranka.
I dalje nosim uske stvari
Jadranka razumije i one žene koje se ne odlučuju da ugrade protezu, ali njoj je to u trenutku kada je ostala bez dojki bilo jako važno
– Imala sam tada samo 45 godina. Željela sam da budem lijepa, prije svega, sebi. Danas se trudim da živim normalno, vježbam redovno, idem na jogu, oblačim se isto kao i prije. I svaki put kad se pogledam u ogledalo zahvalna sam što sam imala mogućnost da dobijem kvalitetne i dobre implante.
Danas Jadranka nesebično dijeli svoje iskustvo sa ženama koje se nađu u sličnoj situaciji u Asocijaciji za unapređenje zdravlja u Novom Sadu. Podstiče ih da otvoreno pričaju o teškoćama koje ova bolest donosi.
– Ono što je bitno napomenuti jeste ponovno uspostavljanje konekcije sa partnerom nakon operacije. Ne treba nama nova dojka zbog njih, ali tema seksualnosti takođe je bitna. Moj muž mene voli i prihvata ovakvu kakva jesam, ali prihvatanje žene nakon operacije, ako se ne odluči za implant, je takođe važno. Jer nemaju sve žene snagu da se nose s tim, pa bježe od muža, skrivaju se u širokim stvarima. Zapostave svoju ženstvenost i kazne sebe dodatno, kao da im bolest nije bila dovoljna, objašnjava.
To je začarani krug koji zahtjeva multidisciplinarni pristup. Žene dobijaju psihološku podršku nakon operacije, ali rijetko koja žena se odvaži da otvori dušu tada. Jadranka se odvažila da otvoreno progovori o svemu kroz šta je prošla, jer je to sada za nju prošlost s kojom je naučila da živi u miru.
– Živim danas za danas. Sad znam da kažem „ne“. I ne bojim se da volim. Sebe da volim – kaže Jadranka, piše Blic Žena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu