Predstavu autorski potpisuje Jelena Kesić, glumica iz Zrenjanina koju je gradiška publika imala priliku gledati u predstavama ovog pozorišta “Veseli kvartet ” i “Kuda idu stare godine”, a koja ovu dirljivu priču igra u formi monodrame koja je najzahtjevnija forma za svakog glumca.
– Život kada se posmatra kroz oči jednog psa izgleda dječije. Izgleda nevino i dobronamjerno. To je jedan veseli događaj pun igre i ljubavi. Ali kako vrijeme odmiče život i svijet postaju suroviji i nimalo naivni. Samo što psi, za razliku od nas ljudi, nisu zaboravili da se igraju, da vjeruju, da vole bezuslovno. I da žive za trenutak i u trenutku – rekla je Jelena Kesić.
Ona u ovoj monodrami igra psa Salvatorea mješanca koji svojim psećim očima vidi rođenje, smrt, te nezaobilazni i sveprisutni rat. Priča o jednom psu, a u stvari priča o ljudima, tjera nas da budemo bolji ljudi nego što jesmo.
– Salvatore je pas mješanac. Jedan od devet kučića u leglu keruše Vande. Ima i gazdu, kog jako voli. I gazdaricu koju baš i ne voli. Kasnije će dobiti i najbolju prijateljicu Tašku koja će odrediti njegovu sudbinu na neki način. Salvatore nije heroj. Nije ni antiheroj. Salvatore je samo mješanac koji želi da preživi. Salvatore može biti svako od nas – rekla je glumica.
Kako ona objašnjava, u pitanju je priča koja nas podsjeća na to kakvi smo bili u djetinjstvu.
– Ne mislim da priča može natjerati nekog da bude bolji i pravedniji, sem ako on to sam ne želi. Ova priča može samo da nas podsjeti na ono ko smo i kakvi smo bili kao djeca. Ja sam se sa Salvatoreom srela prvi put kada sam bila tinejdžerka. Naučio me je kako se ostaje dijete i postaje čovjek. Naučio me je kako se sluša i razumije pas. Podsjetio me je da treba imati više obzira i saosjećanja. Ne samo prema životinjama, naučio me je da treba da budemo pažljiviji jedni prema drugima. Jer zaista nije teško. Nismo mi ljudi ništa manje zvijeri od životinja. Moja je potreba da pričam Salvatoreovu priču, da je dijelim dalje. Pa ako bar jedna gledalac, nakon odgledane predstave, ode kući i drugačije pogleda svog ljubimca, znači da je vrijedilo – rekla je Jelena Kesić.
Kostim za ovu predstavu potpisuje kostimografkinja Jelena Vidović.
– Pokušali smo da napravimo paralelu tražeći ono ljudsko u psima i pseće u ljudima. Za idejno rješenje scenografije pomogla je Blagovesta Vasileva, kojoj se zahvaljujem na nesebičnoj pomoći. Rješenje je vrlo zanimljivo i prati prostore u kojima se radnja odvija. Predstava je namijenjena uzrastu starijem od 12 godina. Radujem se svakom igranju. Zaista mi nije važno da li je sala puna ili igram za trećinu kapaciteta. Iskreno, brojim dane do četvrtka i subote – naglašava ona.
Ova predstava druga je premijera Gradskog pozorišta Gradiška u ovoj godini i prva monodrama.
Repriza predstave najavljena je u subotu 12. juna u 20 časova u maloj sali Kulturnog centra.
Karte su u prodaji, a broj karata je ograničen zbog trenutnih epidemioloških mjera.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu