Norvežanin je opravdao svoj nadimak iz igračkih dana “ubica dječijeg lica”. Kako i ne bi, vodio je Junajted na 17 susreta do sada i ubilježio čak 14 pobjeda (od toga osam startnih), te dva remija i jedan poraz (koji je na kraju bio bezbolan). Njegovi puleni su postigli 38 golova i primili tek 13, a čak sedam puta David De Hea nije vadio loptu iz mreže… Impresivne brojke, zar ne?
Napravio je i veliki podvig kada je u pitanju Liga šampiona, učinio ono što nisu uspjeli ni znatno iskusniji menadžeri. Podigao je ekipu poslije poraza od 2:0 na domaćem terenu. Već tada je “Teatar snova” proglašen “Teatrom noćnih mora”, a kako su samo zlobni komentari bili uzaludni i pograšni. Učinio je ono što se u 106 navrata do tada činilo nemogućim, vratio je njegove izabranike nakon poraza od 2:0 i to bez čak 10 standardnih igrača, a 11. je izgubio sredinom prvog poluvremena kada je igru napustio Erik Bejli.
Važnije od rezultata je mentalitet koji je pokazao norveški strateg, ovakva glad za trijumfima na “Old Trafordu” nije viđena od odlaska legendardnog ser Aleksa Fergusona. Otud i ne čudi što su fudbaleri Junajteda skandirali Solskjerovo ime u svlačionici nakon preokreta. Koliko često ste čuli za takvu čast, vjerovatno je veća i od “nošenja na rukama”.
Norvežanin je riješio i problem “napuštanja Mančestera” jer su se “crveni đavoli” nerijetko pognutih glava vraćali kući. A onda je došao Solskjer. Trener koji nema poraz u Premijer ligi. Strateg koji je na gostujućem terenu srušio redom Totenhem, Arsenal, Čelzi i u srijedu i Pari Sen Žermen. Šef zbog kog igrači jedva čekaju da istrče na teren, piše Blic.
Nakon meča je imao šta da poruči i svijetu, ovo je bio povratak “crvenih đavola” na velika vrata.
– Mi smo Mančester junajted, a ovo je bila naša noć. Vjera u moje igrače, u ovaj tim, to je ono što sam želio da vidim kod njih večeras. Počeli smo fantastično, planirali smo da postignemo prvi gol, ali nismo ga baš očekivali poslije dva minuta igre. To nam je i otvorilo utakmicu, željeli smo još golova. Uvijek postoji sumnja i strah kod penala. Igrao sam Ligu šampiona s Moldeom protiv Bazela prije nekoliko godina, moj igrač je promašio šut i ispali smo. Večeras mi se vratilo – iskren je Solskjer.
Solskjer je preporodio Mančester junajted, koji je preležao sve bolesti zbog kojih su “štucali” pod vođstvom Žozea Murinja. Nije tu promjena u taktici (iako je ima), nije tu problem u trikovima (iako ih ima), već u pristupu. U tome što zna da priđe svakom fudbaleru, da od njega napravi pravu fudbalsku neman. Uostalom, pitajte Romelua Lukakua kako se osjeća kada je nakon višemjesečnog posta pogodio šest puta na posljednja tri susreta (Sautempton, Kristal palas i PSŽ).
Solskjer je upravo ona krv koja je nedostajala evropskom gigantu, promjena psihologije je donijela erupciju kvaliteta i povratak momcima koji znaju da krvavo rade, iako nemaju vještine i talenat megazvijezda. Vratili su se “crveni đavoli” omladinskoj školi, vraćaju sada i navijačima za nerviranja koja su pretrpili. Ipak, sve staje u jednu rečenicu Solskjera koja dovoljno govori o njegovoj trenerskoj filozofiji i karakteru: “Mi smo Mančester junajted!”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu