Kada sam ostavila cigarete, primećivala sam svakog dana kako mi ostaje novca u novčaniku. Kada si pušač, jednostavno se navikneš da svako jutro kada kreneš na posao uzmeš šta ti treba na trafici, između ostalog i paklu cigara, i kada više nemaš taj trošak, shvatiš da ti uvijek ostanu neke pare. A to su, u stvari, te pare koje su odlazile na cigarete – počinje Smilja svoju priču.
Upravo zato što je već navikla da taj novac koji je trošila na cigarete svakako “odlazi”, kada je prestala da puši, odlučila je da ga troši na nešto drugo, baš kako bi shvatila kolika je to suma novca zapravo u pitanju.
– Pošto sam slikar, svaki dan sam kupovala malu tubu boje, jer sam se već navikla da taj novac odlazi, pa sam počela da ga trošim na nešto drugo kako bih shvatila kolika je to količina novca odlazila na cigarete. Sada poslije pet godina, ne osjetim to kao u početku, ali i dalje imam svijest da kad nešto želim da kupim, pa računam da li mi je skupo ili ne, ja shvatim koliko bih novca dala za cigarete. Tako mi je sada u redu da ga dam za nešto drugo, jer na dnevnom nivou dajemo novac za zadovoljstvo, a posle se “kočimo” da li bismo dali toliko i toliko para za nešto drugo, da li za cipele ili jaknu, a svaki mjesec “ispušimo” jednu dobru jaknu ili dobre cipele, putovanje – nastavila je naša sagovornica.
Ipak, dokle god taj novac ne izdvojimo sa strane ili ga ne potrošimo na nešto drugo, nećemo ni imati svijest da smo zapravo uštedili.
– Znam slučajeve da su ljudi ostavljali sa strane taj novac tokom cijele godine i onda na godišnjicu “razvoda sa cigaretama” sebi kupovali nešto, ali za tako nešto, da svaki dan odvoji novac, čovjek baš mora da bude karakter, jer uvijek se desi da ti zafali para za nešto – priča Smilja.
Smilja je, pak, neko vrijeme vrlo konkretno trošila novac koji je ranije davala na cigarete.
– Držalo me je neka dva mjeseca da sam sa tim “parama od cigara” nešto radila, isprva na dnevnom nivou, kasnije na nedjeljnom, ali čak i danas, poslije pet godina, kad bih nešto sebi kupila, pa pomislim da je možda preskupo, padne mi na pamet da bih da pušim trošila više. Na mjesečnom nivou davala sam oko 150 KM na cigarete – kazala nam je ona, ističući kako to može biti i dodatni motiv, naročito kada te “uhvati kriza”.
Premda se sada cigaretama ne bi vraćala i nema želje čak ni za jednim dimom, Smilja je ispričala da je na početku kriza ipak bilo.
– Nisam se vraćala cigaretama kada sam ih ostavila, ali sjećam se jednog sna iz tog perioda. Kažu da kada ostaviš cigarete, prvi dim koji poslije nekog vremena povučeš bude grozan i bude ti muka. Ja sam sanjala kako sam zapalila cigaretu i kako mi uopšte nije bilo loše, pa kad sam se probudila, odahnula sam i bilo mi je drago što je to bio samo san – priča kroz smijeh Smilja.
Ako se osvrne na to kako je ostavila cigarete poslije 10 godina, smatra da je veoma važno da se shvati da bez cigareta zapravo možemo.
– Čim sam ostavila cigarete, počela sam da pričam “ja sam bivši pušač”. Prije toga sve što sam pokušavala bilo je ili da smanjim ili ” jednu dnevno ću”, ali od toga nije bilo ništa. Onda sam čitala knjigu “Lak način da ostavite pušenje”, ne cijelu, samo u dijelovima, i uhvatila sam se za jednu rečenicu koja kaže da “kada si nervozan, tebi treba cigara, a ljudima koji su nepušači, ako bi im dao cigaru samo zato što su nervozni, to ne znači da bi bili manje nervozni”. Ta misao mi je ostala urezana, shvatila sam da šta god da mi se dešava, ne znači da će mene cigareta da smiri, nego mi je potrebna zato što sam zavisna od toga – iskrena je ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu