Tek, silazi putnik namjernik, a upekao zvizgan, plus 40. Pa zastane u Bukvaleku, na Dugoj Ravni. Nije daleko od grada, eno iza one krivine ukazaće se Banjaluka. Ali, žeđ mu ne da dalje. Zastane, dakle, u Bukvaleku, pa zavapi: „Vode, ljudi, vode!“
A dežurni ispred mjesne prodavnice mu uglas odgovore: „Nema vode, jarane, nego skrši hladnu pivu, pa put pod noge!“
Kako nema vode, čudi se putnik namjernik, inače dobro upućen u lokalne prilike.
– Kako nemate vode, za vi niste oni koji su sedam puta otvarali vodovod u svom selu?
– Ama, razumiješ li ti srpski! Imamao mi vodovod, ali nemamo vode. Presušilo. Uvijek tako ljeti – vele mještani.
Ali, srećom, nova vlast gradska, za razliku od svih prethodnih, misli na svoje sugrađane. Pa im je odmah, u nevolji ljutoj, pritekla u pomoć. I predložila im nekoliko spasonosnih rješenja.
Recimo, da traže proglašenje vanrednog stanja, pa da se ograniči potrošnja vode.
Jer, nije problem, vele vlasti, što je vode malo, nego što, brate, narod rasipa.
Kad upekne, stalno nešto žedne, pa piju li, piju vodu, kao nenormalni.
Pa se kupaju, čim se sedam, osam puta preznoje.
Pa zalivaju baštu, kao da je neki problem ako im sunce sprži sve što su posijali i pažljivo plijevili, okopavali, njegovali.
A i stoka je, pokazalo se u ova teška vremena, baš prava stoka. Navrle kravice i prasići da piju vodu, kao nikad.
U pravu su gradske vlasti: kakav je to način da se ljeti, za velikih vrućina, troši više vode, nego na jesen, kad udare kiše!
Nije u pitanju loš vodovod i još lošije planiranje, niti nakaradan sistem vodosnabdijevanja. Za sve je kriv bezobrazluk nezahvalnih građana!
Eto, da su građani čestiti, pa da nikako ne troše vodu, mogla bi im jedna politra potrajati do kraja ljeta!
A ovako, moraju naručivati cisterne vode, ali dobra vlast im je omogućila da ih dobiju po sniženoj cijeni.
Ima i drugo rješenje, dugoročnije. Da lijepo sjede s mirom i popričekaju godinicu, dvije, eto maksimum tri, da se evropskim parama izgradi onaj veliki savremeni vodovod, koji nikad neće presušiti. Bar tako obećavaju!
Ali, kako godinu, dvije, tri, preživjeti bez vode? Parola je snađi se! Kad ožedniš, udri po pivi. Za kuvanje pasulja ili sarme kupi vodu u marketu, upakovanu u one divne plastične kanistere i flašice, što nam zagađuju rijeke! Ionako je kupovna voda već odavno kul, samo najveći seljoberi piju česmovaču. Na kupanje idi kod rođaka u niže predjele. A kad se baš uželiš vode, siđi u grad da gledaš kako radosno pršte fontane.
A kravicu, kad ona ožedni, prikolji, pa u zamrzivač! Neće ti valjda stoka diktirati kako da živiš!
I to je, dakle, opcija.
Ali, mještanima se izgleda najviše sviđa ona o vanrednom stanju. Pogotovo od kad se pročulo da će oni sami, na referendumu, odlučivati o tome da li će od gradske skupštine tražiti uvođenje vanrednog stanja, ili ne.
Srpski je to kraj, a braća Srbi, zna se, čim čuju riječ referendum, poskoče kao stari pukovski konji na zvuk trube.
Ej, referendum! I to ne o bilo čemu, nego o uvođenju vanrednog stanja.
Dobro, možda nije baš referendum, nego peticija, ali opet, narod se pita!
I tako mještani Bukvaleka, uz ledenu pivu, jer vode nema, raspravljaju o vanrednom stanju.
Jašta je neg’ vanredno! Ko je ikad čuo da ljeti udari vrućina i da se po vrućini troši više vode!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu