Nisu znali da je tako čudan zvuk proizveo čovjek. Samo bi ujutru, kada je manja gužva, sjedi starac sa bradom obučen u ostatke kesa za đubre nogu pred nogu izašao među svijet koji ga je zaboravio. Danas je nađen mrtav.
Klinci s Mostara zvali su ga Čovjek kesa. Zašuštao bi odnekud i našli biste se pred bradatim muškarcem obučenim u ogromnu crnu kesu za đubre, sa još dvije kese obmotane oko stopala umjesto cipela. Potpuno go osim tankog sloja najlona vukao bi noge i po vrelom asfaltu i kroz dubok snijeg. Imao je svoju rutu i obično se ujutru od Mostara peo ka Dedinju, mršava prilika između viletina i džipova koji bi nakratko spuštali zatamljena stakla da ga bolje pogledaju. Nekada bih ga kao dijete tokom puta za školu vidjela, nekada samo čula ali kada nešto zašušti u parku svi smo znali da je on.
Čovjek – kesa je špartao svojom rutom dok smo se kao djeca igrali žmirke u napuštenim dvorištima. Bio je tu kada smo se krili po parku sa prvim mrakom i prvim ljubavima. Nikada nikoga nije povrijedio, smetao mu niti ga na bilo koji način ugrozio. Potpuno sam sigurna da mi je nesvjesno još dok nisam znala šta je mentalna bolest, održao lekciju o predrasudama, društvu i životu. Pričalo se po senjačkim baštama da je Čovjek-kesa bio školovani umjetnik kojeg su život i psiha slomili.
Poštovani članovi grupe, da li neko zna ovog čoveka sa slike? Slikan na Mostaru.. Radim na Senjaku 12 godina, ranije ga…
Posted by Јелена Милошев on Wednesday, November 6, 2019
Viđali su ga kako spava u dvorištu Likovne akademije, nagađali su kada nađu kese da je prenoćio u kućici za djecu u Topčiderskom parku kako bi se bar malo sakrio od zime. Gledali smo ga kako se noću zavlači u napuštenu polusrušenu kuću blizu Gazele. Mlađa djeca su mu vikala „čiko, čiko“, starija skandirala „PVC, PVC“. Nikada se nije osvrnuo.
Godinama su ljudi pokušavali da mu pomognu. Nosili bi mu odjeću, ostavljali pored kontejnera, nudili mu hranu dok čekaju red ispred pekara. Sve je odbijao. Vodili su ga navodno i u prihvatilišta, a li on bi uvijek bježao. Trajno rješenje za njega nije pronađeno. Jutros je u redakciju stigla vijest da je u Topčiderskom parku starac u najlon kesi pronađen mrtav. Nisam morala ni da pogledam fotografiju, znala sam da je on. Čudno je, ali osjećam da je dio naše ljudskosti jutros pronađen zgrčen i smrznut na ledenoj zemlji jednog od najbogatijih krajeva Beograda.
Umro je Čovjek – kesa. Čovjek o kojem smo godinama tako malo znali. U našem gradu, pred našim očima godinama se razvijala i kopnela jedna ljudska sudbina. Sam i napušten bez hrane, toplote i nege pred našim očima umro je Čovjek-kesa. Ne. Sam i napušten bez hrane, toplote i nege – umro je čovjek.
(N. Gavrilović, Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu