U pitanju je najveća suma koja je ikada zatražena od jednog šefa upravnog odbora u Njemačkoj. Kako saznaju istraživački novinari Zidojče cajtunga i javnih servisa NDR i WDR, koncern iz Volfsburga temelji zahtjev na tome što je tih milijardu evra moglo da se uštedi da je Martin Vinterkorn djelao odmah čim je saznao za manipulacije, prenosi Dojče vele.
Vinterkorn (73) je, prema viđenju Folksvagena, trebalo da dijela 27. jula 2015. godine kada je na jednom sastanku saznao detalje od kriminalnom softveru ugrađivanom u vozila sa dizel-motorom.
Taj softver je prepoznavao kada je automobil na testiranju ili tehničkom pregledu, a kada u klasičnoj vožnji na drumu. Prečišćavanje izduvnih gasova je radilo samo u “laboratorijskim uslovima”, dok su na ulici automobili emitovali štetne gasove višestruko iznad dozvoljenih vrijednosti.
Folksvagen smatra i da je Vinterkorn propustio da “smjesta, istinito i potpuno” odgovori na pitanja američkih kontrolnih instanci što je kasnije značilo veće kazne za VW u Sjedinjenim Državama. Tamošnji kontrolori su obznanili skandal 18. septembra 2015. godine.
Čuveni menadžer, iako uživa ogromno bogatstvo, nije baš milijarder i toliku odštetu ne bi mogao da plati iz svog džepa, navodi DW. Ipak, ljudi njegovog ranga, čija je svaka odluka teška milione ili milijarde, imaju zaključena posebna osiguranja za slučaj ovakvih tužbi.
Kako saznaje Zidojče cajtung, takvo osiguranje Vinterkorn je imao u Cirihu, ali ono pokriva najviše petsto miliona evra. Predviđeno je za slučaj “nesavjesne povrede obaveza” koje VW prebacuje bivšem šefu.
Začkoljica je u tome što osiguranja ne pokrivaju ništa ukoliko se, umjesto nesavjesnosti, dokaže namjerna prevara. Sredinom septembra pred Zemaljskim sudom u Braunšvajgu počinje proces protiv Vinterkorna baš zbog prevare.
Nadzorni odbor VW traži pare od još četvorice menadžera koji su vodili Audi i Porše, marke koje pripadaju koncernu iz Volfsburga. Njihovi advokati sada ćute, ali su do sada svi negirali upletenost u skandal.
Čak i ako bi Folksvagen dobio za pravo, i menadžeri morali da plaćaju i iz privatne svojine, ne treba da strahuju da će ostati sa minimalcem u džepu. To pokazuju raniji slučajevi sa menadžerima Simensa, Dojče banke i drugih koncerna koji su zadržavali veliki dio imetka, dodaje se u tekstu.
Recimo, kada je Rolf Brojer, bivši šef Dojče banke, u jednom intervjuu ocrnio klijenta i medijskog magnata Lea Kirša, banka je morala da plati skoro milijardu evra odštete. Brojer je tome priložio svega 3,2 miliona evra, a to jedva da je bila trećina njegovog imetka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu