Dođe tako, uloži jednu konvertibilnu marku osnivačkog uloga, pa osnuje d.o.o. i udari u poslovanje. Otvori fensi salone namještaja, sve sa urbanim uglađenim osobljem, uvoznim namještajem i pristojnim cijenama, a sve to u iznajmljenom prostoru u centru centra grada.
Dok se okrenete, nema ni namještaja, ni novca koji ste dali unaprijed, ni salona i vaše omiljene ugaone garniture. Kao kad okopni snijeg ukažu se prazna kasa i stečaj. I naravno, milionski dugovi. Preduzeće, naravno, nema nikakve imovine, ni nasljednika, a osnivač je nestao negdje na putu za Surčin.
Afera „Nefa namještaj“ nije prva ovakve vrste. Viđali smo slične, samo u pitanju nije bio namještaj nego novine, koje su se finansirale, bog’me, i iz budžeta RS, tržni centri koji su ostali dužni milione seljacima za mrkvu i lubenicu, proizvođači električnih automobila za njemačke poštare, jer, kao, Nijemci ne znaju o automobilima ono što znaju Hercegovci. Da ne pominjemo Litvance, Sardarove i ostale kapitalce.
I tako dalje i tome slično.
Uglavnom, kako koga put nanese, tako nas opljačkaju, pa odu svojim putem.
Kako to da se, kao Mujo u onom stereotipnom vicu, okliznemo po stotinu puta na istu koru od banane i pravo prevarantima na nož?
Jednom prilikom je šarmantni beogradski profesor Miodrag Zec rekao da „sve piše u knjigama, samo su knjige debele, a slova sitna“. Ta bi se filozofija mogla primjeniti i na pomenute slučajeve. Ko je ikad vidio da se roba uplati unaprijed, pa da onda čekaš da ti za 40 dana isporuče plaćeni kauč, ili garnituru izvinjenja i opravdanja, uz molbu da se još malo strpite?
Da smo više čitali potrošačke savjetnike, a manje vremena trošili na rijalitije, to bismo možda i znali. Da smo se manje bavili izjavama naših korumpiranih rijaliti političara možda bismo upratili da je u Srbiji „ugledni ruski investitor“ odavno digao sidro.
Ali, nije samo narod kriv. Zatrpavanje javnog prostora šarenim smećem jedan je od naefikasnijih metoda pripreme za opštenarodnu pljačku. I to piše u knjigama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu