Društvo

PRIČA O LJUDSKOSTI I DOBROTI Dekiju je stao skuter, a onda mu se obratio NEPOZNATI MLADIĆ

U moru ružnih i tužih priča, nabujalih negativnim emocijama i energijama, iz Novog Sada dolazi jedna o ljudskosti i ljudskoj dobroti koje, čini se, ima sve manje.

PRIČA O LJUDSKOSTI I DOBROTI Dekiju je stao skuter, a onda mu se obratio NEPOZNATI MLADIĆ
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Ovu priču o dobrim ljudima podijelio je jedan Novosađanin na svom Fejsbuk profilu, a mi vam u cjelosti prenosimo njegove dogodovštine nakon što mu je skuter ostao bez goriva.

Danas, predveče, bio sam nekim poslom u Petrovaradinu, a pri povratku, nešto prije kapije (ulazak u gradić), stao mi je skuter! Razlog: nema benzina. Prihvatio sam tu činjenicu stoički i počeo da ga guram. Računao sam da mi je pumpa, – bivša pečurka u Maksima Gorkog najbliža, i da ću za sat vremena sporog, gurajućeg hoda, doći do cilja. Temperatura vazduha je vjerovatno bila iznad 30 stepeni. Ubrzo, u blizini picerije Mačak, a preko puta mini marketa, obratio mi se jedan momak: “Je l’ se pokvario ili nema čorbe?”. “Nema čorbe ” – rekoh.

On kao iz puške dobaci: “Nemojte gurati, odbaciću Vas do pumpe”. Nisam bio siguran da misli ozbiljno, te sam odgovorio: “Ma, nema problema, odguraću ga. Ionako nemam ni flašu ni balon za gorivo”. Momak je bio odlučan da pomogne i poručio mi je da sačekam. Ušao je u market i kupio balon vode! Došao je do mene, otvorio ga i preporučio da popijem koliko želim, vjerujući da sam na vrućini, gurajući motor – dehidrirao, a potom smo prosuli ostatak. Bio sam iznenađen ovolikom pažnjom i empatijom, ali smo ubrzo sjeli u njegova kola i krenuli po gorivo. U automobilu smo se zvanično i upoznali. On je Gugi, radi na Tvrđavi, pored sata, prodaje suvenire.

Ovo želim da podelim sa svima !Danas, predveče, bio sam nekim poslom u Petrovaradinu, a pri povratku, nešto pre kapije …

Posted by Otdg Deki on Wednesday, July 29, 2020

“Vi ste stariji, sigurno ste čuli za mog oca. On je gradska legenda”, reče. “Moguće, rođen sam ovdje, znam mnoge legende” uzvratio sam. “Jeste čuli za Džafera, njegov kiosk, na Limanu?”. “Pa ko od starijih Novosađana ne zna za čuvenog Džafera iz Fruškogorske?”, rekoh.

U povratku, u kolima, želio sam da mu platim balon sa vodom i njegovo gorivo. Nije hteo ni da čuje za to. Ostavio sam novac na tabli ispred sebe, a on je poručio da će ga pocijepati ukoliko ga ne vratim u novčanik.

“Ovo je sitnica i to činim zato što želim da Vam pomognem, molim vas uzmite svoj novac”.

Kada smo se vratili u gradić, do motora, Edis – Gugi je potpuno preuzeo inicijativu i sipao gorivo (što nije lako iz balona, u rezervoar mog motora). Oduševljen njegovim kompletnim ponašanjem, rekao sam: “Gugi, ovako nešto se rijetko doživljava. Mnogi ljudi su postali neosjetljivi na druge, na tuđe probleme. Baš si mi uljepšao dan svojim nesebičnim (a neočekivanim) postupcima! Veliko hvala”. On je na to reagovao: “Meni je to tako normalno”. Još je sačekao da vidi hoću li upaliti motor, a potom smo svirnuli jedan drugom i krenuli svako na svoju stranu. On na Tvrđavu, kod sata, a ja na Štrand!

Vjerujem da dobrih ljudi koji hrane dobrog vuka u sebi, ima puno, a pojave se s vremena na vrijeme – tiho, nenametljivo, baš kada treba – napisao je Deki priču koja vraća vjeru u dobrotu i nesebičnu pomoć, prenosi Telegraf.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije