Društvo

PRIČA SRPKINJE KOJA JE U BEČU RADILA NA CRNO Prijatelj joj našao posao, a tamo ju je čekao PAKAO

Nedavno je u medijima odjeknula vijest da je u jednom bečkom restoranu uhapšeno je 11 Srba zbog sumnje da su ilegalno radili i živjeli u toj zemlji. Jedna djevojka iz Srbije doživjela je istu sudbinu u Austriji.

PRIČA SRPKINJE KOJA JE U BEČU RADILA NA CRNO Prijatelj joj našao posao, a tamo ju je čekao PAKAO
FOTO: PROFIMEDIA

Naime, nju je policija zatekla kako radi u kafiću sa lažnom ličnom kartom, u kojoj je upisana kao državljanka Slovenije. Sada joj, kako kaže, prijeti jedna do tri godine zatvora. U nastavku prenosimo njenu priču.

Imam 29 godina i iz Srbije sam. Završila sam Srednju saobraćajnu školu i nikada nisam radila u svojoj struci. Odrasla sam u Srbiji sa roditeljima, odgajili su mene i moju braću, skromno smo živjeli, nismo imali mnogo, ali smo se nekako držali. Sa nepunih 17 godina prala sam čaše po kafićima i tako ušla u posao ugostiteljstva – kaže djevojka, prenosi Telegraf.rs.

Kako dodaje, za 11 godina rada stekla je svega tri godine radnog staža.

– Zadnjih godina odlazila sam preko, sezone u Crnoj Gori radila ljeti, i onda odlučila da probam i u Beču. Svi znamo da je Beč prepun naših ljudi i mislila sam – snaći ću se. Biću krajnje iskrena i bez dlake na jeziku – neke interesuje rad na crno i kroz šta prolazimo, a neki misle da pare padaju sa neba, da ih beremo na drvetu… Svaka priča ima svoje. A meni su ljudi koje poznajem, “prijatelji”, ponudili da dođem kod njih u Beč. Pričali su da će biti super, da dođem da radim, pomoći će mi oko svega dok ne stanem na nogi. Imala sam povjerenja u te ljude, imala sam volju i vjerovala u sebe. Nije trebalo – priča djevojka.

“Prvi mjesec ne treba ništa da platiš”, rekao je prijatelj, “kad budeš našla posao, onda ćeš početi da plaćaš”. Pristala sam, bila sam srećna i uplašena. Mislila sam da ću konačno uspjeti nešto da napravim od života, a napravila sam jedno veliko sra*e…

U Beč je stigla u nedjelju, a prijatelj joj je javio da ne može da dođe po nju na stanicu Erdberg, te da će umjesto njega sačekati jedna njegova prijateljica. U “bijeli svijet” je krenula sa 100 evra, ne razmišljajući da li će preživjeti cijeli mjesec.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Nakon dva dana ta žena ju je pozvala i rekla da sutra počinje da radi sa njom.

– Bila sam srećna jer sam tako brzo dobila posao, mislila sam da mi je krenulo na bolje. Kroz nekoliko dana počele su neke priče o nekim vizama, ličnim kartama, spominjala se neka ogromna suma da se to “završi odmah”. Kroz dva dana rekla mi je: “Ne možeš više da radiš, jer nemaš papire. Moraćeš da ih uradiš ili ostaješ bez posla”. Razmišljala sam se kako da dobijem papire, kakve bre papire, dok nije jasno rekla: “Moraš da imaš neki dokument iz EU da bi mogla da radiš”. I onda mi je tražila 1.800 evra.

Djevojka je na to, tvrdi, odmah rekla ne – da te pare nema, niti želi lažni dokument.

– Dani su prolazili, ja sam bila bez posla, šetala ulicama od lokala do lokala naših, pitala za posao, ali svi su tražili neki dokument, samo da nije srpski pasoš. Dani su prolazili, tarifa se spustila na 400 evra, pa kroz nekoliko dana na 100 evra itd. Taj falš dokument vredi 100 evra, a svi traže mnogo više, samo da se ugrade. Ovdje naši plaćaju stan 200, 300, 400 evra, a kad vas dovedu naplate vam krevet 350 evra i plus troškove. Žalosno koliko naši gledaju na našima da zarađuju.

Na kraju je morala da uradi lažni dokument, a jednog dana je, tvrdi, doživjela veliku neprijatnost.

– Odlazim na posao i uzimam uniformu, presvlačim se, počinjem da radim, a istina je, mnogo sam pričala o sebi, da sam alergična na svašta, da ne mogu da jedem istu hranu kao i oni, da ne mogu nikakvu hemiju da koristim. Pogriješila sam što sam pričala. Nešto su mi stavili od hemije dok su se prale moje uniforme. Žive rane su mi napravili, nisam mogla da se pomjeram, niko ne zna kako to boli. Izdržala sam i nastavila bez riječi, da vidim dokle će ići.

Ubrzo je našla još jedan posao.

– Nije mi bio neophodan, već sam željela da manje vremena provodim sa njima u stanu. Zarađivala sam solidno, ali sam bila premorena, spavala sam po nekoliko sati. Ubrzo mi se kirija i povećala, jer – radim dva posla, moram da plaćam više, iako nisam u smještaju po čitav dan. Pošto sam imala taj falš dokument, navodno kao državljanka Slovenije, mogla sam da se zaposlim bilo gdje u Beču. Izabrala sam kafić. Rekli su mi da, u slučaju da se pojavi policija, pokažem tu ličnu kartu, a svoj srpski pasoš ostavljam kod kuće.

Poslije nekoliko dana u lokal u kome radi ušla su šestorica muškaraca u civilu.

– Kriminalna policija i traže dokumenta. Ja pokažem falš dokument koji su mi i rekli da koristim u slučaju kontrole i tu je bio moj kraj. Gotovo, pala sam. Odvode me u stanicu, 12-ti bicirk, skidaju me do gole kože. Traže i drogu kod mene ili šta već, čim su našli falš dokument, očekuju da ima i svašta nešto još. Nisam ukrala ničiji identitet, moje ime i prezime je bilo na toj lažnoj ličnoj karti. Nisam je koristila u bilo koje druge svrhe, kako je mnogi ovdje koriste za podizanje kredita, otvaraju firme itd. Nakon nekoliko sati saslušanja, pustili su je kući s rečima da će joj biti uručeno pismo od javnog tužilaštva i da bi bilo dobro da se pojavi na suđenju, ako do toga dođe.

– Izašla sam i na putu ka kući javila cimerima da sam dobro i da sam odmah puštena. Na to sam dobila odgovor: “Šta, kako, što te nisu deportovali?” Nisam znala šta da odgovorim. Došla sam i odmah legla bez riječi, samo sam željela da zaspim. Ujutru sam ustala tako rasterećena, ne znam zašto. I dan-danas sebi postavljam to pitanje. Nastavila sam normalno da se krećem i da radim kao da se ništa nije desilo.

Danima je čekala pismo koje nikako da stigne.

– Kada sam skupila dovoljno novca, prešla sam sama u stan da bih imala svoj mir i sklonila se od tih ljudi. Dobila sam 10 slobodnih dana i riješila da odem kući, da vidim porodicu. Kako sam stigla kući, to jutro stigla mi je poruka da je pismo stiglo. Nisam se zadržala dva dana, vratila sam se u Beč, podigla poštu i vidjela da to je poziv za suđenje. Prijeti mi kazna od jedne do tri godine zatvora. Poletjela sam da napravim nešto bolje, a nisam znala da su mojih 250 evra u Srbiji zlatni, s mukom zarađeni, ali pošteno. Tešim se da ću na tom suđenju koje je zakazano za 23. januar 2020. ipak proći sa što manjom kaznom.

Oštre kazne za “rad na crno”

Jedna od strožih kazni za rad na “crno” je zabrana ulaska u zemlje EU, kao i oduzimanje vize. Obično se građanima koji ilegalno borave i rade u zemljama EU uvodi zabrana ulaska od nekoliko mjeseci. Mnogi Srbi na ilegalni rad u zemljama EU pristaju, uprkos tim oštrim zanama. Radnici koji rade ilegalno, međutim, nemaju zdravstveno, ni penziono osiguranje, ne ide im radni staž i faktički nemaju nikakva prava.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije