Iako je Osnovni sud u Sarajevu već presudio da mu osiguravajuća kuća isplati oko 79.000 KM za štetu, zbog sporosti pravosuđa on bi mogao još godinama da se sudi i čeka novac.
Već sada zna da će njegova agonija trajati najmanje još dvije godine.
Žalilo sam se i ja i osiguravajuća kuća, a od žalbe su prošle dvije godine i ništa. Sve se razvlači i zato sam preko Ombudsmana zatražio da se postupak ubrza. Međutim, od Kantonalnog suda u Sarajevu je stigao odgovor da sudija ima više od 1.000 predmeta i da moj može doći na red tek za dvije godine. To je neprihvatljivo, jer će žalba kod njih biti netaknuta četiri godine, a za to vrijeme ono što je ostalo od moje štale dodatno propada i ne mogu da je koristim za bilo kakav uzgoj, niti da naplatim štetu – ogorčen je 64-godišnji Aćimović, koji je narušenog zdravlja, a sa porodicom živi od poljoprivrede.
Posljednjih mjeseci piše svim institucijama u BiH i inostranstvu u nadi da će nekako pogurati rješavanje spora, ali bez uspjeha.
Njegov primjer je, nažalost, jedan od brojnih sličnih koji su zapeli u pravosuđu u BiH, potvrđuje i Ombudsman BiH Ljubinko Mitrović koji je upoznat i sa detaljima ovog slučaja.
Svaki šesti predmet koji u ovu instituciji dođe zbog povrede ljudskih prava, odnosi se, kaže, na rad pravosuđa, a najčešće se ljudi žale upravo na sporosti sudova.
– Jako mnogo naših predmeta tiče se upravo postupanja sudova u tzv. razumnom roku, jer imate sudske postupke koji traju po nekoliko godina, pa čak i 10 ili 15, a nakon toga još dođete u poziciju da kada dobijete presudu, pojavi se problem izvršenja. I to ide u nedogled. Nezadovoljstvo građana je zbog toga zaista veliko i jedan od njih je i ovaj slučaj gdje čovjek može da čeka ko zna koliko godina da naplati štetu, jer drugostepeni sud može i da vrati cio postupak na početak – objašnjava Mitrović.
Koliko će vremena biti potrebno za rješenje nekog spora zavisi, kaže, prvenstveno od suda, te od vrste predmeta, ali posljednji na red uvijek dolaze upravni predmeti, te nažalost parnice kao što je ova.
– Kada su osnovni ili opštinski sudovi u pitanju, tu i nemamo nekih velikih problema i imamo taj standard suđenja u razumnom roku. Problemi su na višim, okružnim i kantonalnim sudovima. A i tu zavisi. Najveći problem imamo upravo sa Kantonalnim sudom u Sarajevu, a nemamo recimo sa Okružnim sudom u Banjaluci ili nekim manjim kantonalnim sudovima – kaže Mitrović, ali dodaje da to pokazuje svu suštinu pravosuđa u BiH i problema na koje sistem mora da odgovori.
Da je Aćimović “zaglavio” na najsporijem sudu u BiH, potvrđuje i iskustvo banjalučkog advokata specijalizovanog za pitanja osiguranja Dragana Stanišića.
– Prosjek rada tog suda je šest do sedam godina. To je definitivno problem za sve. Za osiguravajuće društvo jer im teku kamate, pa ako izgube spor moraće da plate sa kamatama, tako da je mnogo veći rizik koji ulažu, a ne zna se ko je od njih u pravu dok ne bude riješeno to na sudu. Za onoga ko tuži, jer i ako dobije sudski taj novac sa kamatama, ne zna se kada će to biti, niti da li će ga dobiti – kaže Stanišić.
Ljudi u ovakvoj situaciji, kaže, mogu nakon svega da apelacijom Ustavnom sudu BiH traže od države nadoknadu zbog povrede prava na pravično suđenje, ali po godini čekanja dosuđuje se najčešće minoran iznos od oko 300 KM.
Mitrović: Ovo se mora sistemski rješavati
– Sistem mora da odgovori na ovaj problem, da se zaposle pravnici da se rješavaju predmeti, jer ne može se samo stajati i zabijati glava u pijesak. Pojedinci mogu da se obrate nama i često sudovi ispoštuju preporuku koju im mi tada damo, posebno ako se radi o hitnim slučajevima. Mogu da se obrate i samom sudu, te VSTS, ali ništa od toga nije sistemsko rješenje, dok problem jeste sistemski – ističe ombudsman Mitrović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu