Dvije teške godine su za nama. Kako vam izgledaju iz sadašnje perspektive?
Ovo je pandemija koja je ostavila najveće posljedice u cijelom svijetu, ali i kod nas. Može se čak po nečemu i uporediti i sa španskom groznicom, recimo, po tome šta su njeni efekti osjetili po tragičnim posljedicama, ali svakako da ima i socijalnih i psiholoških karakteristika. Sigurno je i ekonomski, pa i politički problem. Različita tumačenja se javljaju, ne samo u medicini nego i u drugim oblastima i govore o tome koliko je bilo teško.
Kako ćete pamtiti ovu borbu?
Normalno da smo zapamtili one najtragičnije situacije, i ja se uvijek sjećam i ponavljam situaciju sa Gerontološkim centrom u Nišu iz aprila 2020. godine. To je bilo strašno, strašan udar, sa velikim posljedicama. Svaki život je neprocjenjiv, tako je i kada smo gubili starije, ali i kada su stradali od korone i oni mlađi. U ovoj epidemiji, napustili su nas i umjetnici, kulturni radnici, ljekari, naučnici, akademici… Mnogo mi je bilo teško svaki put kada bi umrla neka trudnica. Umjesto da se raduje jer se rađa novi život, desi se da se zarazi i umre… To mi je bilo teško. Što se tiče epidemije, to je i veliki udar na ekonomiju, normalan ljudski život, na psihu, na socijalni život. Pamtiću i zbog toga što nam se desilo i to, da je bilo mnogo politikanstva, umjesto da imamo nacionalno zajedništvo, da savladamo posljedice, mi smo se bavili nečim što predstavlja još veći rizik i udaljavanje od osnovnog cilja.
Da li smo izvukli neku pouku, da li ima nečeg dobrog u ovom zlu?
Pored ovih teških i tragičnih događaja, moram da kažem i istaknem nešto, što predstavlja pozitivnu stranu, a to je društvo i javnost. Narod, građani, koji su pokazali veliku spremnost da se bore. To nije bilo samo naviknuti se da pandemija postoji, nego i ono što predstavlja pozitivnu karakteristiku borbe za opstajanje. Takođe, moramo da kažemo i istaknem da je i naš zdravstveni sistem pokazao veliku izdržljivost i elastičnost na jedan način, uprkos primjedbama. Savladani su problemi na najbolji mogući način.
Bili smo među prvima u svijetu i sa vakcinama i sa lijekovima. Jednostavno, pokazana je snaga i izdržljivost jedne male zemlje.
Hoćemo li dobiti vakcinu protiv svih sojeva?
Teško je predvidjeti, ali se nadam da izlazimo polako. Ima puno radova na temu vakcina, svih sojeva, i to su više razmatranja u ovom trenutku i planovi. Kinezi su, recimo, krenuli prvi, sada kreće i Fajzer i Američki vojni Institut za imunobiologiju, i oni kažu, na osnovu podataka koje imamo, smatramo da je moguće napraviti vakcinu koja će štiti od svih sojeva.
Kada kažemo da ćemo sa koronom živjeti godinama, šta to znači?
Znači da ćemo živjeti kao sa gripom. On će se adaptirati na čovjeka, jer on se ponaša po biološkim zakonima, a to je ono, ako ne možeš da savladaš protivnika, onda mu se pridruži. Odnosno, adaptiraj se, to je odnos makro i mikro organizma. Salmonela se adaptira na čovjeka i može ostati duže ili kraće kod čovjeka, virus može da se desi kao sa gripom da je našao mogućnost, ravnotežu, održava se ali ne daje agresivne karakteristike. To je moguće i to spada u nešto što je i teoretski i praktično potvrđeno.
Da li ćemo se vakcinisati svake godine?
Vjerovatno ćemo doći u situaciju da ćemo se vakcinisati jednom godišnje kao protiv gripa. Ali sada moramo biti svjesni nekih stvari, je ako pogledamo Izrael, tamo je uvedena četvrta doza. A zašto? Pa oni su prvi počeli da se vakcinišu, prvi su imali masovnu vakcinaciju. Treća doza im je mnogo značila, ali vidjeli su da postoji proboj imuniteta, a to znači da i taj procenat nije bio garancija. Jer, ako postoji i 10 odsto stanovništva koje nije vakcinisano, virus tamo kruži i dobija nove forme, i sad oni su uveli četvrtu dozu – rekao je doktor za Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu