Borba protiv kurdske milicije
Činjenica je da je Turska dvije nedjelja nakon početka vojne ofanzive u Siriji ostvarila svoj najvažniji cilj: kurdske Narodne odbrambene jedinice (YPG) moraju da se povuku 30 kilometara iza tursko-sirijske granice, čime je, barem privremeno, osujećena državna tvorevina u kojoj preovladavaju Kurdi na južnoj granici Turske.
Imajući u vidu bliske odnose između dvije organizacije, Turska ne pravi razliku između YPG i zabranjene Radničke partije Kurdistana (PKK), koju poslije borbe za nezavisnost u Turskoj i desetina hiljada žrtava smatra najvećim državnim neprijateljem. Ankara zbog toga nikada nije odobravala američko naoružavanje YPG u borbi protiv Islamske države.
Vrhovni komandant Sirijskih demokratskih snaga (SDF), predvođenih Narodnim odbrambenim jednicima (YPG), general Mazlum Kobane je bliskih povjerenik osnivača PKK Abdule Očalana i u Turskoj se smatra odgovornim za više terorističkih napada. Zbog toga je naprosto nezamislivo da bi Erdogan bio spreman da pregovara sa njim, kao što mu je Tramp predlagao u pismu.
Kada je riječ o izbjeglicama, drugom proglašenom cilju turske vojne operacije, bilans je osrednji. Erdogan je u Sočiju ponovio da u tampon zoni treba da bude smješteno milion izbjeglica. Naročito u oblastima između gradova Tel Abjad i Ras al Ajn, koje kontroliše turska vojska i u kome pretežno žive Arapi, moguće je osnivanje takvih naselja. Međutim, postavlja se pitanje da li će biti tako i na području, koje je sada ponovo pod kontrolom Damaska.
Velika zavisnost od Rusije
Putin i Erdogan su pregovarali šest sati tako da je, osim za deset tačaka sporazuma, vjerovatno bilo dovoljno vremena i za druge teme. Za Tursku je posebno važno pitanje šta će biti sa Idlibom, posljednjim uporištem pobunjenika u Siriji. Sirijski predsjednik Asad u utorak se simbolično pojavio na tamošnjoj liniji fronta. Teško da će Ankara moći da spriječi da Asadove trupe da uz rusku pomoć povrate kontrolu nad tim regionom, što bi moglo da pokrene novi talas izbjeglica prema Turskoj.
Osim toga, vjerovatno su pregovarali i o novim ugovorima o isporuci oružja Siriji. Kako se saznaje, u srijedu je bilo riječi o ruskim oružanim sistemima S-400. Turska je vjerovatno zauzvrat insistirala na učešću u obnovi razorene zemlje. Erdogan odavno planira da ojača tursku građevinsku industriju, koja je u krizi, velikim ugovorima o izgradnji u Siriji. S obzirom na loše odnose sa Zapadom, postavlja se pitanje odakle novac za to.
U svakom slučaju, Ankara će morati da pregovara sa Damaskom. Za Erdogana, koji je oduvijek želio Siriju bez Asada, to je veoma gorka pilula koju će morati da proguta. Rusija želi novu verziju Sporazuma iz Adane 1998, kojim se Sirija obavezala da na svojoj teritoriji neće dopustiti aktivnost PKK, a Turskoj priznala pravo da interveniše do pet kilometara preko granice. Trajno tursko vojno prisustvo, međutim, nikada nije bilo predviđeno. U svakom slučaju, kada je u pitanju očuvanje vlastitih interesa u Siriji, Turska je umnogome upućena na Rusiju. U regionu, a pogotovo u NATO, Turska je potpuno izlovana, i pored toga što je Donald Tramp u sredu izjavio da će ukinuti sankcije nametnute u srijedu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu