Tom prilikom, kroz pisanu riječ, predstavljeno je 79 žena sa tog područja kroz pojedinačne životne priče. Ispričana su zadivljujuća djela, opisana mjesta kroz prošlost, načini tamošnjog života, borbe sa sudbinom, te priče o ljubavi i herojstvu, pravdi i nepravdi.
O knjizi su pred publikom govorile Ljiljana Gvozden, Zora Malešević, Snježana Gvozden, Milenko Gagić i urednica Desanka Rađević.
– Knjiga predstavlja dokument u kojem se nalaze priče o ženama koje su po svojim djelima i načinu života u određenom vremenu skrenule pažnju na sebe. Ideja da pristupim uređivanju ovakve knjige javila se u meni prije nekoliko godina, ali paralelno je išla i misao da je to težak i odgovoran posao. Takođe, odmah sam znala da knjiga mora u startu imati dva nedostatka. Jedan je što neće biti moguće pronaći sve žene koje zaslužuju da uđu u knjigu, a drugi što će neko prokomentarisati da neka od žena koje su u već gotovoj knjizi ne zaslužuju da tu budu – ističe Rađevićeva.
Dodaje da za prvi nedostatak rješenje ne postoji, jer nije bilo moguće naći bilo kakav podatak o tim ženama, dok za drugi napominje da jedno djelo urađeno danas ili prije sto godina uopšte nema istu vrijednost, a djelo žena treba posmatrati u određenom vremenu, uslovima i situacijama.
– Za neke žene nisam mogla naći podatke tako da sam tokom istraživanja morala ići na groblje da uzmem informaciju kada je živjela, a bilo je i slučajeva da rođaci nisu htjeli govoriti o toj ženi. Tokom nastanka ove knjige, jedan od većih poteškoća smo imali i što ne postoje arhivi u kojima bi se mogli informisati i pronaći bilo kakve podatke – ističe Rađevićeva i navodi da su ipak uspjeli da objedine priču o 79 žena, pa da su tako došli do saznanja da je u Gradiški živjela žena koja je bila narodni heroj Sovjetskog saveza, sestra Tonja.
– Isto tako Ružica Dizdarević, koja sad ima 92 godine, opisala nam je Gradišku onog vremena kada je ona došla u Gradišku i osnovala sanitarnu službu, jedina žena sanitarna inspektorica u cijeloj BiH – istakla je Rađevićeva.
Ona kaže da je bila velika dilema i kako nazvati knjigu, jer je prvobitna ideja o znamenitim ženama bila prejaka riječ zbog čega su se odlučile da ovo djelo ponese naziv “Žene Gradiške prepoznatljive po svojim djelima”.
– Isto tako, imali smo i dilemu kojim pismom pisati knjigu, jer je pravilo da bude zastupljeno jedno pismo. Mi smo napravili kompromis i tako da je zastupljena ćirilica i latinica u zavisnosti koje na kojem pismu dostavio biografiju – kaže Rađevićeva.
Ističe da je knjiga postigla cilj, a koji je bio da se uradi prvi korak dok drugi, treći i svi ostali ostaju kao mogućnost za dopunu i druga izdanja knjige ženama koje dolaze.
Profesor Hikmet Hadžialagić istakao je da je veoma važno što je nastala knjiga u kojoj su napisana znamenita imena žena.
– Ono što nije napisano, brzo se zaboravi. Ja sam ranije prikupljao podatke o znamenitim ženama i drago mi je što je nastala ova knjiga. Jedna od interesantnih priča je ono o Fati Korić koja je nadavno umrla, a koja je bila samohrana majka troje djece koja su se uspješno bavila društvenim radom i koja je bila jedna od prvih glumaca i pjevačica amatera grada na Savi – rekao je on.
Promociji je prisustvovao veliki broj ljubitelja dobre pisane riječi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu