Sport

EVROPA I SVIJET JE PAMTE Kastratović: Žalim što sa SFRJ nisam bila u Barseloni

U Makedoniji sam prihvaćena kao kod kuće, osvojila sam veliki broj trofeja i kada bih ponovo birala izabrala bih isti put – rekla je jedna od najboljih svjetskih rukometašica koja je rodom iz Banjaluke.

EVROPA I SVIJET JE PAMTE Kastratović: Žalim što sa SFRJ nisam bila u Barseloni
FOTO: GEORGI LICOVSKI/EPA

Indira Kastratović je kao igračica tri puta igrala finale Lige šampiona, a jednom je osvojila trofej, a kao trener Vardara četiri puta je učestvovala na fajnal-foru. Najbolji strijelac Svjetskog prvensva bila je 1997. godine u Nemačkoj sa 71 pogotkom, a dvije godine kasnije u Norveškoj i Danskoj ponijela je epitet najboljeg desnog beka na svijetu.

– Davno, još 1988. godine sam otisla u novosadsku Vojvodinu i pet-šest godina kasnije  sam dobila poziv iz Skoplja. Priznajem, nisam bila oduševljena ali njihova upornost i želja da igraju Ligu šampiona je prevagnula. Potpisala sam na dvije godine, a eto ostala sam ne dvije nego 26 godina u Skoplju – rekla je Indira.

Dodala je da se ne kaje zbog svoje odluke i nastavlja priču:

– Sa ove tačke gledišta nikada ne bih promijenila odluku, vrlo brzo sam počela da se osjećam kao kod kuće, slični smo karakteri, tako. Uspjesi su počeli da se nižu, poslije sam dobila državljanstvo i zaigrala za reprezentaciju. Ono što je lijepo ne treba menjati. Zbog malo više novca ne treba da se ide jer je pravo bogatstvo biti sa ljudima koji te vole i poštuju. Jedino za čim žalim u karijeri je to što sa Jugoslavijom nisam otišla na Olimpijske igre 1992. godine u Barselonu, ali ko zna, možda pođem na neki drugi način.

Iako je bilo mnogo poziva, Indira nikada nije zaigrala za podgoričku Budućnost, koja je jedan od najkvalitetnijih ekipa u regionu.  

– Oni su uvijek kasnili, moj suprug je Crnogorac i mi se šalimo da su uvijek su bili korak iza klubova koji su me tražili. Kada sam potpisala sa Kometal poslije dve godine sam produžila ugovor jer sam prihvaćena kao dio familije.

Zajedno sa Cecom Kitić predstavlja najbolje igračice u istoriji BiH. Njih dve su pokazale da znaju kako se osvajaju trofeji, a Indira objašnjava zašto BiH kaska za regionom. 

– I u Makedoniji je u poslednje vreme pao ženski rukomet, zbog finasija, a je jednim delom to se dešava i ua BiH. Da bi ekipa napredovala treba da ima jaku igu, da svaka utakmica bude neizvesna. Ni u Makedoniji se ne bi uspelo da nije bilo stranaca jer jedan klub ne može ništa da postigne sam. Najveći problem su finasije. Možda država može da nešto uradi, kod nas su uveli vaučere. Svaki klub se boduje po mnogo paramatera. Sa tim vaučerom se ide u profitabilnu firmu i onda se ta firma na osnovu rezultata oslobađa poreza za isnos koji daje klubu – objasnila je Indira Kastratović.

Ona se osvrnula i na priču o Borcu kao „državnom projektu“.

– I to može, Budućnost to radi dugo, državni je projekat i godinama je u vhu rukometa u Evropi.  Mislim da bi u Banjaluci moglo nešto slično da se napravi. Ali ponavljam mislim da se ženski sport zapostavlja i mislim da bi trebalo da se razmisli o ulaganju u ženski sport jer je u njemu lakše doći do prepoznatljivih rezultata – rekla je Indira Kastratović.

Spremna da pomogne

Indira Kastratović u kontaktu je sa ambasadorom BiH u Skoplju Draganom Jaćimovićem sa kojim je često pričala o uspostavljanju mostova.

– Sa Draganom i njegovom porodicom smo se zbližili. On je bivši sportista zalaže se ovdje u Makedoniji za sve, ne samo za sport. Razgovarali smo o mogućnostima saradnje, rekla sam da sam otvorena za sve opcije. Želim da pomognem, a onim što znam i mogu, posebno svojoj zemlji – zaključila je sjajnja rukometašica koja danas obavlja dužnost koordinatora svih selekcija u RK Vardaru.