Golim okom posmatrano, Čavić je prvi stigao do cilja. Ali, zvanični mjerač vremena, “Omega” je pobjedu, time i zlatnu medalju, dodijelila Amerikancu, najtrofejnijem plivaču svih vremena. Evo kako je tu odluku svojevremeno objasnio Kristof Bertod, generalni menadžer pomenute komapnije:
Postoji velika, velika, velika razlika između dodirivanja ploče (kojom se mjeri vrijeme dolaska do cilja) i njenog aktiviranja guranjem. Sigurno je, a to snimak potvrđuje, da je Čavić pipnuo ploču prije Felpsa, ali on je ka ploči ‘klizio’ kroz vodu, dok je Felps ploču ‘napao'… a razlika između njih je stvarno bila jedna stotinka. Svi pokazatelji našeg sistema to pokazuju”.
Ovo je dnimak završnice te antologijske trke, i to iz četiri ugla.
Šta god ljubitelji sporta mislili o tome ko je zaslužio zlato, trkanje kroz vodu od tog dana više nije posmatrano kao “ko je najbrži na toj i toj distanci” već, “ko je najbrži, a potom i snažno pritisne ploču”, piše Blic. Sada, tačno deceniju kasnije poslije tog čuvenog okršaja 16. avgusta 2008, Milorad Čavić ovako gleda na pomenuti događaj u finalu Olimpijskih igara u Pekingu:
– Tačno deset godina je prošlo otkako se to desilo. Stiv Prefontejn je jednom rekao ‘Trka je umjetničko djelo u koje ljudi mogu da gledaju i da ih to umjetničko djelo pogodi na onoliko načina, na koliko je to ljudski um sposoban da shvati’. Volio bih da mislim da je cijeli plivački svet (i više od njega!) osjetio u tom kratkom trenutku sve emocije koje su ikada postojale. Svi mi vapimo za tim da budemo priznati, poštovani i pamćeni od naših kolega i… Ponosan sam što će me pamtiti po bitki koju sam vojevao na ovaj dan 2008.! – poručio je nekadašnji plivač.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu