Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

PRVA ŽRTVA NATO BOMBARDOVANJA Krenuo pješke na posao, pa poginuo na mostu, TRI MJESECA PRIJE ROĐENJA SINA

Društvo
Autor:

Foto: Jarosalv Pap/Tanjug

Na današnji dan, prije tačno dvije decenije, u NATO bombardovanju Srbije srušen je čuveni Varadinski most.

Tačno u 5.05, sa bezbjedne visine, grdosiju su iz aviona “ubile” rakete. Pokosile su i vrijednog Novosađanina, Olega Nasova, koji je iz Petrovaradina krenuo pješke na posao, pišu Večernje novosti.

Bio je na sredini mosta kada je grunula smrtonosna raketa. Sam. Tridesetogodišnji talentovani muzičar, zaposlen u novosadskoj “Rafineriji”, bio je prva civilna žrtva NATO agresije u Novom Sadu.

Simbol grada

Iz tih ratnih dana sumornog proljeća, ostalo je zabilježeno da se tog jutra istinski plakalo za simbolom grada, piše ovaj dnevni list.

Okupljali su se Novosađani na kiju i u nevjerici posmatrali prizor koji ni danas, poslije dvije decenije, ne mogu da zaborave.

– Nikada im nećemo oprostiti – poručivali su građani, prisećajući se koliko su puta njime prošli do Petrovaradinske tvrđave i nazad, dočekivali i ispraćali prijatelje…

Na strmoj obali, ostavljali su cvijeće, palili svijeće, sa istom željom da se na istom mjestu, sagradi isti most.

Prva žrtva NATO bombardovanja

Najtužnije i najneizvjesnije tog zlokobnog 1. aprila, ipak je bilo u novosadskoj porodici Nasov. Jače od bilo koje rakete, pogodila ih je najcrnja vijest, da je njihov sin Oleg poginuo prilikom varvarskog rušenja mosta.

A samo tri dana ranije, prilikom, ispostaviće se, posljednjeg susreta, Oleg je ocu Milivoju ponosno saopštio da će postati djed.

Foto: Vladimir Vetkin/EPA

Tri mjeseca kasnije, tačnije 2. jula, rodio se njegov sin i ponio očevo ime – Oleg! Otac starijeg i djeda mlađeg Olega, Milivoj Nasov, starina koji gazi 87. godinu života, citirajući izreku, da “ono što te ne ubije, ojača te”, veli da mu je upravo rođenje unuka pomoglo da lakše podnosi bol za izgubljenim sinom.

– Nema dana da ne pomislim na njega, ali se ne predajem, iako mi je sve teže i teže – očiju punih suza kaže Milivoj.

– Život sam posvetio mom unuku. Izrastao je u divnog, pametnog i lijepo vaspitanog mladića, koji će uskoro napuniti 20 godina. Upisao je željeni fakultet i sada je u Beogradu.

Kako je Novi Sad ostao i bez drugog mosta

Samo dva dana poslije rušenja Varadinskog mosta, Novi Sad je 3. aprila ostao i bez Mosta slobode. Grandiozni bijeli most koji spaja Novi Sad i Sremsku Kamenicu, NATO rakete pogodile su u 19.55. Ranjeno je bilo sedmoro ljudi koji su se zatekli na njemu, ali su, srećom, preživjeli.

Junak je bio ribar iz Sremske Kamenice, sada pokojni Velimir Teodorović, poznatiji kao Velja ribar, kasnije dobitnik priznanja Novosti u akciji “Najplemenitiji podvig”.

Na istom mjestu sagrađen je istovjetni most, i otvoren je u oktobru 2005. godine.

Spomenik stradalima

Spomen-ploča sa Olegovim imenom kod Varadinskog mosta, podsjeća na njegovo stradanje, nije zaboravljen, a Milivoj, krepki starina, gotovo svakog dana do nje prošeta.

– Svi stradali iz ovog grada u ratovima od devedesetih do 1999. godine, ne smiju biti zaboravljeni i treba im podići spomenik, ili makar spomen-ploču sa imenima 313 njih – smatra Milivoj, koji je prije četiri godine pokrenuo ovu inicijativu.

(Blic)

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO