Podsjećamo, Austrougarska monarhija je okupirala područje današnje BiH 1878, nakon Berlinskog kongresa, a 1908. je uslijedila aneksija. Istina, prije austrijskih vojnika i činovnika u Banjaluku su došli i veliki joj napredak donijeli bogati srpski trgovci iz Hercegovine, školovani pod uticajem Dubrovnika i Mediterana. Oni su osnovali čuvenu Gospodsku ulicu, sagradili prve kuće “a la frans”, s radnjama u prizmelju i salonima na spratu, utemeljili škole i čitaonice.
Odmah nakon njih, a prije austrougarske vojske, u grad su stigli, takođe veliki reformatori, katolički monasi trapisti. Skromni tihi i radišni trapisti su stigli u Banjaluku prije tačno 150 godina, daleke1869, ali njima sigurno nije bilo do slavlja, niti do novogodišnjih šareniša. Uz geslo “Ora et labora”, što bi se moglo prevesti kao “moli se i radi”, i uz zavjet ćutanja, trapisti su se bavili izgradnjom prve pivare, hidrocentrale i zanatske škole u Banjaluci.
Šarene sijalice na džamiji
Zahvaljujući njima, u Banjaluci je 1899. zasijala prva električna sijalica, ali šarene sijalice, koje krase jelke, stići će tek mnogo godina kasnije.
– Pouzdanih podataka nema, mada vjerujem da su prve jelke u Banjaluci okićene u domovima Austrijanaca, carskih oficira ili činovnika. Što se tiče kićenja grada povodom novogodišnjih praznika, nisam viđao ni dokumente ni fotografije koje bi svjedočile da je grad kićen za novu godinu u vrijeme Austrougarske, niti u doba Kraljevine Jugoslavije, kad je Banjaluka postala centar Banovine i doživjela procvat – kaže istoričar Zoran Pejašinović.
Podsjeća da grad u doba banovine jeste kićen, ali ne za Novu godinu, nego za 1. decembar, dan osnivanja Jugoslavije, te kasnije, nakon ubistva kralja Aleksandra i za 6. septembar, kad je bio rođendan mladog kralja Petra Drugog.
– Raznobojnim sijalicama su kićeni park, slavoluci, pa čak i na džamiju Ferhadiju su stavljene raznoboljne sijalice – kaže Pejašinović.
Božić u ilegali
Da su prve novogodišnje lampione u grad na Vrbasu donijeli okupatori Austrijanci zvuči vrlo vjerovatno, jer i sam običaj kićenja jelki potiče iz Njemačke, da bi se preko Austrije, Francuske, Velike Britanije, a potom i SAD, gdje su je “prenijeli” upravo njemački useljenici, raširila po cijelom svijetu.
Tradicija kićenja jelke na našim prostorima nije se odmah “primila” među domaćim stanovništvom, a i novogodišnji dočeci i proslave u Banjaluci traju tek nekoliko decenija. Naime, raskošna novogodišnja slavlja u Banjaluci su počela tek u vrijeme bana Svetislava – Tise Milosavljevića, tidesetih godina prošlog vijeka.
Zvanični državni praznik i neradni dan Nova godina je postala tek 1955, u socijalističkoj Jugoslaviji. Nova godina je u doba Titove Juge “gurana” kao za sve prihvatljiv praznik, u stilu bratstva i jedinstva, i s namjerom da vjerske praznike, poput Božića i Bajrama, otjera u kućnu ilegalu.
Tradicija duga manje od dva vijeka
Ne samo u Banjaluci i okolini, nego i u drugim dijelovima zapadnog svijeta, novogodišnja slavlja kakva danas poznajemo nisu neka drevna tradicija. Običaj da se uz muziku i pjesmu dočekuje 1. januar ustalio se, i to u bogatijim gradskim porodicama, tek sredinom 19. vijeka.
Tako, na primjer, sve do 1752. u Velikoj Britaniji i njenim kolonijama Nova godina se slavila u martu. Ustvari, 1. marta je godina počinjala još u davno antičko doba.
Januar i februar su u kalendar dodati tek oko 700. godine prije nove ere. Prije toga se smatralo da godina počinje u martu, kad se budi i obnavlja priroda.
Kasnimo li za “zapadnim svijetom”?
Moglo bi se pomisliti da je Banjaluka s kraja 19. vijeka kaskala za prosvećenom Evropom, ali to nije tačno, bar kad su u pitanju novogodišnji ukrasi. Naime, sam običaj kićenja jelki, iako simbolički potiče još iz doba rođenja Isusa Hrista, raširio se prvo među plemstvom, a potom i u narodu, tek tokom 18. i 19. vijeka.
Prva jelka je, bar tako tvrde u Rigi, okićena 1590. u glavnom gradu Letonije, ali masovnije kićenje se vezuje za Njemačku u 16. u 17. vijeku, a kao običaj se šarena jelka ukorijenila tek u 19. vijeku.
Prve staklene lampione stvarili su njemački duvači stakla u 19. vijeku, a prve lampice – sijalice je 1882. osmislio Amerikanac Edvard Džonson, pomoćnik Tomasa Edisona.
Tajna bogatih trgovačkih kuća u Gospodskoj
Austrijska gospoda, a naročito gospođe, u grad na Vrbasu su donijeli nova jela, modu, običaje, koji su se, istina, primili samo u bogatijim gradskim kućama, pa se tako vjeruje da su upravo oni donijeli i običaj kićenja jelki.
Mr Bojan Stojnić, direktor Arhiva RS, međutim, kaže da ovu pretpostavku ne treba uzimati zdravo za gotovo, jer se građanski način života u Banjaluku stigao i prije dolaska austrijskih okupatora, zahvaljujući bogatim srpskim i jevrejskim trgovačkim porodicama u Gospodskoj ulici.
Zoran Mačkić, arhivski savjetnik i jedan od najboljih poznavalaca istorije Banjaluke, tvrdi da prve fotografije i dokumenti koji svjedoče o novogodišnjim slavljima i jelkama datiraju iz godina pred Drugi svjetski rat, kada je Banjaluka bila centar banovine.
Da li su se u salonima trgovačkih porodica u Gospodskoj kitile jelke i prije dolaska Austrijanaca, vjerovatno će ostati tajna, jer porodice Masleša, Misita, Radulović, Bramer, Šnicler… danas nemaju potomaka u Banjaluci.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu